Sjemenke slanutka visokovrijedna su namirnica za ljudsku prehranu, a u mnogim zemljama predstavlja važan izvor bjelančevina koje povećavaju apsorpciju željeza i kalcija.
Smatra se da slanutak potječe iz zapadne Azije i da su ga u Europu prenijeli Turci.
Poznavali su ga i stari Rimljani, koji su ga kuhali, pržili i miješali s drugim mahunarkama.
Danas se najviše uzgaja u Aziji, a u Europi se u Španjolskoj pripremaju namazi od slanutka.
Slanutak je mahunarka čija je sjemenka slična sjemenkama soje ili sušenom zrnu graška. Svijetlosmeđe je boje i koristi se u pripremi variva ili kao dodatak ostalom povrću za pripremanje ukusnih jela.
Sjemenke slanutka odličan su izvor minerala: mangana, fosfora, željeza, magnezija, cinka, selena i kalcija. Pripisuju mu se pomoć pri održavanju čvrstoće i zdravlja kostiju, normalan nivo krvnog tlaka, te pospješuje rad štitnjače.
Osnova pripremanja slanutka je kuhanje, nakon čega se može pripremiti na razne načine kao predjelo, glavno jelo ili prilog, pa čak i kao sastavni dio deserta.
Slanutak prije kuhanja treba obavezno preko noći namočiti, te isprati mlazom vode.
Treba se kuhati sat i pol do dva u vodi omjera 1:3.
Proljetni namaz
Za pripremu namaza koristi se usitnjeni slanutak, naribana mrkva, nasjeckane stabljike celera i mladog luka uz dodatak maslinovog ulja i malo senfa, a za pikantniji okus može se dodati i čili papričica.
Dinstani luk sa začinima dodaje se pireu od kuhanog slanutka i mrkve s dodatkom limunovog soka nasjeckanih lješnjaka.
Namaz je najbolje jesti s integralnim ili crnim kruhom.
