Vjerujem da imate problema kao i većina ljudi koji žele zdravo jesti, pošto čitate ovaj članak.
No, kakvu hranu jesti je još uvijek nedoumica koja čini fanatična slijeđenja vegetarijanstva, mesožderstva ili veganstva. Pitanje o korisnim bjelančevinama, proteinima, zasićenim masnim kiselinama i mnogim drugim sastojcima svake namirnice ostaje još više zamućeno nego što je to prije bio slučaj (kada su ljudi jeli svježe i jednostavno).
Prema napomenama Swami-a Narayananande izložit ću nekoliko korisnih i hvalevrijednih činjenica koje svatko treba primjenjivati i razbistriti um od problema odabira vrste hrane.
Najveći problem prehrane danas je svjetovni fanatizam oko mesa. Vegetarijanci i vegani izbjegavaju navedeno kako prema osjećanjima da se životinje ubijaju, te umiru u strahu ispuštajući adrenalin straha u meso koje šteti konzumentima. Treba imati na umu da nije moguće prepisati istu vrstu prehrane za sve ljude u različitim klimama.
Kod odlučivanja koju hranu ćemo jesti treba koristiti naš zdrav razum, te uzeti u obzir vrijeme, klimu, konstituciju i lokalnu dostupnost.
Uzmite na primjer ljude koji obitavaju u ekstremnim klimama, kao i sjeverni i južni pol Zemlje, ili Tibet, pa i istočni Bengal. Blizu polova ne mogu se uzgajati bilo koju vrstu žitarica ili povrća, te je njihova ishrana meso i ulje tuljana. U istočnom Bengalu cijela polja su pod vodom za vrijeme kišne sezone te se prodaje uvezeno povrće, no ono je preskupo za niže socijalne statuse, no zato oni mogu dobiti obilje ribe po niskoj cijeni. Primjeri poput ovih se mogu nebrojeno ukazivati, no shvatili ste poantu.
Neophodnost je majka izuma. U svim navedenim slučajevima ljudi ako hoće normalno živjeti moraju koristiti lako dostupne namirnice i pića u njihovom području.
Zapitajte se koliko su logične tvrdnje fanatika koji označavaju sve koji koriste mesnu ishranu i karakteriziraju ih kao heretike i nedostojne religiozne prakse, pa čak i Božje milosti.
Zaključno
Osoba mora vidjeti koja vrsta hrane i pića mu/joj najbolje odgovara od one lako dostupne.
Izabrana hrana treba biti slatka, ukusna, jednostavna i lako probavljiva. Ne smije izazvati osjetilna i trbušna nadraživanja.
Preobilna hrana, jako začinjena jela, bljutava i zaudarajuća hrana, oštre i gorke te kisele i jetke namirnice, tople stvari, betelovo lišće i orasi, sezam, gorušica, mirobalans i konji ulje, previše slatkiša, šećera i soli, hrana jednom kuhana i podgrijavana nakon više od 3 sata stajanja - sve to treba izbjegavati! Te su namirnice štetne jer uzrokuju letargiju (tromost), narušava zdravlje i ne doprinose koncentraciji uma.
Oni koji žive u toplim podnebljima trebaju koristiti hladna pića i hranu kako bi rashladili organizam da radi normalno. Analogno vrijedi i za ljude u hladnim podnebljima.
Dobro je ako se napuni pola trbuha hranom, četvrtina vodom i četvrtina ostane prazna.
Kad prašina, kosa ili muhe padnu u hranu, ona se ne bi trebala koristiti (logično i sa higijenskog stanovišta).
