Uskrsno razdoblje ispunjeno je različitim tradicijama, te počinje korizmom, a završava tjedan nakon Uskrsa, na Mali Uskrs.

Korizmenu četrdesetnicu sa svim blagdanima povezuje značenje prijelaza, priprave i pokore.

U prvim stoljećima kršćanstva korizma je imala značenje pokorničkog razdoblja i priprave katekumena za krštenje. Po uzoru na izgon Adama i Eve iz raja, tada su ljudi javno okajavali teške grijehe i bivali izopćeni iz zajednice Crkve. Morali su odjenuti pokorničku odjeću, dobivali su znak križa pepelom na čelu što je stari znak pokore. Na Veliki četvrtak pokajnici su primani natrag u crkvenu zajednicu. Kada je javno pokajanje prestalo biti običaj nakon IX. I X. stoljeća, ostao je obred pepeljenja do današnjih dana.

Važan element korizme je post koji ima višestruko duhovno značenje. Post je priprava za primanje Božjeg duha, sredstvo intenziviranja molitve, oružje u borbi protiv kušnji i drugo. On je, u kombinaciji s molitvom i dobrim djelima, osnovni element četrdesetodnevne korizmene pokore sve do danas.

Korizma je uvijek bila simbolično i stvarno vrijeme odvajanja od prethodnog stanja, bilo unutarnjim čišćenjem ljudi, čišćenjem kuće i stvari, vrijeme pripreme za Isusovo uskrsnuće. 

Što se tiče običaja, u sjevernoj Hrvatskoj se prakticirao stari običaj rabljenja posebnog posuđa u korizmi. Na Pepelnicu se kuha lug i u njemu se iskuhava sve kuhinjsko suđe, u kojemu se pripravljalo što masno. Neki su imali za posna jela osobito posuđe. Na Pepelnicu je također skupina od tri do pet muških i ženskih osoba obilazilo kuće te su sipali pepeo po kućama, po stolu s obrazloženjem da je to zbog toga da bude čisto. Na poklon su dobivali jaja i pogaču koja je za tu svrhu priređena. Kako su se prema današnjim standardima ljudi s početka XX. stoljeća mnogo manje prali, posebnost uskrsnih priprema obilježava u velikome pranje i kupanje, kako ljudi, tako i cijelog životnog prostora. 

Post i nemrs su stoljećima jedne od glavnih karakteristika korizme, ali u prvim stoljećima kršćanstva tijekom cijele korizme bio je dopušten samo jedan obrok dnevno, koji se uzimao navečer i nije smio sadržavati meso niti hranu mesnog podrijetla. U srednjem vijeku večernji obrok je pomaknut na sredinu dana te je uveden još jedan lagani obrok navečer. Od 1902. godine papa dopušta jedenje mesa u nedjelju, ponedjeljak, utorak i četvrtak u vrijeme korizme, a jaja i mliječne proizvode u sve dane osim Velikog petka.

Osnovne korizmene namirnice vidljive su u sljedećoj pjesmici (Ivanišević 1987:445):

• Korizma
• Kupus pogrizla.
• Ulje polokala,
• Muku (brašno) pozobala.

Korizmeni jelovnik iz kuharice vrbovečkog župnika Firlingera iz 1813. godine (1978:110):

„Bažuljeva juha, iz crnoga kruha juha, iz gljiva juha, juha od kosane vizovine ( ovo meso davala je riba moruna koja se seli iz Crnog mora u dravu i Savu. Madjari je zovu „viza“), krapavne i ikara.

Postna se juha pravila od leće, od puževa, rakova, od friganoga krapa ili šćuke, od žba, ščukovine, a jeli su kao postnu juhu i prežganu juhu, pripravljali „slepu govedsku juhu“ od kiselog i slatkog vrhnja, od mlieka, vina i celera.

Nadevi – u postne juhe bili su od žemlje, vrhnja, mali knedlini od krapovine i ščukovine (…).“