Što se događa ljudima u situacijama kada ih voljena osoba napušta? Ona strana koja biva napuštena osjeća se bespomoćno, nemoćno, ranjeno, nesposobno i uglavnom se stavlja u ulogu žrtve. Sudeći po logičkim zaključcima moglo bi se pomisliti da toj osobi pripada spomenuti opis, no često to nije tako. Ona druga strana koja napušta, zadržava to pravo shodno tome da svatko ima pravo na svoju sreću i ništa je u tome ne može spriječiti. Kada se netko u vezi osjeća ugroženim od strane svog partnera, tako da mu se nameću „zidovi“ izvan kojih se ne smije izići, tu odnos počinje gubiti kontrolu i smisao.

 Pogledajmo značenje odnosa u zajednici dvoje ljudi. Silom prilika u životu dogodila se situacija da su se dvije osobe međusobno primijetile i time stvorile „krug interesa“. Rijetko se na koju svakodnevnu radnju obrati toliko pozornosti koliko na otkrivanje pojedinosti o toj osobi, pa se znatiželja eksponencijalno podiže. No, to za posljedicu najčešće ima stvaranje „slike o toj osobi“ umjesto prihvaćanja osobe kakva ona uistinu jest. Tu se možete referirati na članak „Iskrivljena percepcija prihvaćanja drugih osoba“ kako biste pojasnili prethodnu rečenicu. Tako kreirana slika osobe prethodi nizu razočaranja kada se ista otkrije kakva ona upravo jest, jer je slijed situacija otežao prikazivanje osobe u najboljem svjetlu.

 Vratimo se na odnos „vuka i janjeta“, koji metaforički predstavlja poigravanje tuđim, pa i vlastitim osjećajima. Žrtve razvoda i dalje vole osobu koja ih napušta , te percipiraju da neće moći bez nje jer su se sukladno prvotnom stvaranju „idealne slike“ poistovjetili sa zabludom da neće moći naći bolju osobu. Moramo osvijestiti da su na životnom putu sve situacije stvorene radi učenja i građenja emotivnog tijela koje tako malo njegujemo. Upravo u trenutcima razvoda treba biti posebno koncentriran na stabilnost osjećaja i kontinuiranom održavanju te stabilnosti. U protivnom se osoba zatvara ispred cijelog svijeta misleći kako je bolje da više nikada ne ulazi u međuljudske odnose.

Vlastiti integritet koji ste izgradili u trenutcima kada ste vrijeme proveli sami sa sobom je od daleko najveće važnosti za ovakve situacije. Ne smijemo se postavljati u ulogu žrtve, jer snaga emocija i uma će drastično pasti te će trebati mnogo vremena da se vrati u normalu. Od primarne je važnosti da se osoba koja ima psihičke tegobe bavi bilo čime kreativnim, makar i razgovorom sa prijateljima, tako da se uvjeri da su sve to prolazne situacije u životu. A. de Mello govori za navedeno: „nikada se ne smijete poistovjetiti sa osjećajima, jer tada oni preuzimaju kontrolu nad Vama. Baš naprotiv, nužno je reći ‘tužno je’ a ne ‘tužan sam’“ i takvim jednostavnim principima povećavate svijest da niste „Pale sam na svijetu“, te da se zapravo možete vrlo brzo vratiti energični  u svakodnevne radnje koje ćete obavljati sa radošću.

 Sve što se događa u životu je prolazno. Stvar je samo određenog kuta gledanja na te situacije. To će reći ukoliko budete svjesni svega što se dogodilo od početka veze pa do trenutka raskida, nosi vrlo važne životne pouke koje se ne smiju zanemariti. Nisu uzalud tvrdnje naših dragih roditelja: „Ne budi tužan što je gotovo, budi sretan što je trajalo“. Dakako, ne smije se dogoditi da osoba ulazi iz veze u vezu, tako da se pokušaju nadomjestiti manjkavosti u onoj prošloj – to će samo prouzročiti siguran kolaps osjećaja kada se ta zamjenska „tvrdnja“ da će biti bolje istroši. Budite uvjereni da je sve s razlogom i da na situacije treba gledati kao na učitelje, a ne kreatore žrtava kakvima se ljudi postavljaju.