Energetska učinkovitost je najčešće spominjana riječ u svim razgovorima o energetici.
Najmanje je osporavana, iako se koristi u različite svrhe u prezentiranju stavova ili pojedinih rješenja. U posljednjem desetljeću je predmet svih energetskih strategija, akcijskih planova i financiranja od strane fondova i banaka.
Energetska učinkovitost bi se mogla definirati kao jednaka kvaliteta usluge uz manju potrošnju energije.
Odmah se nameće pitanje tko to ne bi htio ili zašto je to pitanje tek danas tako aktualno. Prije odgovora potrebno je razmotriti koji su to utjecajni čimbenici za energetsku učinkovitost:
Ekonomski razlozi - niska cijena energije ili slabo imovno stanje potrošača, što jednako utječe na energetsku učinkovitost. Cijena energije često nije bila motivacija za smanjivanje potrošnje energije. U mnogim zemljama je prema većini stanovništva vođena socijalna politika preko cijena energije, što se odrazilo na nisku razinu učinkovitosti. Također je i slabo imovno stanje utjecalo na kvalitetu gradnje i izolacije te manje ulaganja u kvalitetnije energetske sustave, s istim učincima na učinkovitost.
Razina stručnosti – štednja energije često nije jednostavan proces i traži poznavanje i razumijevanje načina korištenja energije, mogućih poboljšanja i isplativosti ulaganja; manjkavost stručnosti djeluje jako destimulirajuće na bavljenje poboljšanjem energetske učinkovitosti.
Tehnološki razvoj koji u startu donosi najveće pomake u energetskoj učinkovitosti treba promatrati kroz vrijeme. Ostvaren je kontinuirani napredak, ali ne jednak u proteklih 50 godina. Cijena energije, također, poticajno utječe na ulaganja u učinkovitije tehnologije. Danas je za istu uslugu potrebno manje energije. No istovremeno, tehnološkim razvojem i povećanjem standarda na tržištu se pojavljuju novi uređaji, pa se uz smanjenje specifične potrošnje energije po postojećim uslugama javljaju i nove usluge te nova potrošnja energije. Sve što je u kvaliteti života povezano s „više/veće“-više kvadrata stana ili kuće, veći broj uređaja, veći broj trgovačkih centara i restorana, kvalitetnije usluge u javnom sektoru, veća i snažnija vozila - proporcionalno je povećanju potrošnje energije.
Zakonodavstvo može utjecati na potrošnju energije u zgradarstvu, kao i na kvalitetu opreme i uređaja, dok je u industriji taj utjecaj ograničen.
Zamjetan je trend smanjenja potrošnje energije u zgradarstvu, gdje je objektivno i najveći potencijal za povećanje energetske učinkovitosti. Do 1987. godine taj problem nije bio prepoznat u zakonodavstvu.
Odgoj, obrazovanje i znanje su važna dimenzija odnosa prema gospodarenju energijom, a odnose se na svakoga od nas pojedinačno - obitelji i ustanove i tvrtke.
Problem je objektivno aktualan: mjera u kojoj troškovi za energiju opterećuju kućni proračun ili poslovanje tvrtki je u uskoj je vezi s raspoloživim znanjem.
Također, kultura odgovornog ponašanja pojedinca prema okolini, a time i obazrivo ponašanje prema potrošnji energije, je nešto čemu treba posvetiti više pažnje u budućnosti.
Državna, regionalna i lokalna politika ima utjecaja u segmentu zakona i propisa, cijena energije i mjera za ostvarivanje ciljeva energetske učinkovitosti.
Javnost, koja se sve glasnije zauzima za sprečavanje klimatskih promjena, dok je ujedno svaki od nas pojedinačno kreator vlastitog odnosa prema energetskoj učinkovitosti.
Svi utjecajni čimbenici su međusobno povezani i zavisni, a kod nekih se može reći i uvjetovani. Ipak, ako se trebaju izdvojiti po nekoj važnosti, onda su to ekonomski i zakonodavni jer su izravno motivirajući - od pojedinca do tvrtke ili od grada do države.
Na promjenu pristupa energetskoj učinkovitosti značajno će utjecati stav međunarodne zajednice o očuvanju klime i smanjenju emisije CO2 i ostalih stakleničkih plinova. Ako se na prosinačkom skupu o očuvanju klime u Kopenhagenu prihvati obveza radikalnog smanjenja CO2, povećanje energetske učinkovitosti bit će prvi i najkvalitetniji odgovor na to.
Smanjiti potrošnju energije uz očuvanje klime ili povećanje kvalitete života, postao bi opće prihvaćeni cilj međunarodne zajednice. Cijena za to neće biti mala. Očekuje se povećanje cijene energije za 2 do 3 puta, što može biti dodatni motiv za povećanje energetske učinkovitosti.
U popisu prioriteta povećanja energetske učinkovitosti zgradarstvo je u središtu pozornosti jer je u tom sektoru objektivno najizvodljivije smanjiti potrošnju energije, jer postoje znanje, materijali i izvođači koji su u stanju mjere energetske učinkovitosti provesti u djelo. Za stambeni i poslovni fond zgrada, koji je izgrađen između 1945.-1987. godine, potencijal smanjenja potrošnje toplinske energije kreće se od najmanje 60 posto (od prosječnih 189 kWh/m2 na 75 kWh/m2). Za određivanje ciljane vrijednosti energetskih ušteda od važnosti će biti koji dugoročni ciljevi će se postaviti pred Hrvatsku. Ako se za cilj postavi smanjenje emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova za 50 posto u odnosu na priznato stanje iz 1990. godine, onda će se ta granica podići i do 90 posto (razina potrošnje toplinske energije 20 kWh/m2).
Mogući plan energetske obnove stambenog i poslovnog fonda zgrada koji je sagrađen u razdoblju od 1945.-1987. godine kroz 20 godina, što je izvedivo, omogućio bi osim povećanja energetske učinkovitosti i godišnju poslovnu aktivnost od 1 milijarde eura i više.
Unatoč relativno dobroj penetraciji tehnološki naprednijih vozila na tržište na isključivo tržišnim osnovama, uvođenjem stimulativnih fisklano – financijskih programa država bi mogla dodatno usmjeriti nabavku novih vozila i zamjenu postojećih u pravcu kupnje učinkovitijih (SPP, UNP, hibridna, električna, …, itd.). Zasebnim programima i mjerama, svakako bi trebalo potaknuti uvođenje intermodalnosti u većoj mjeri (prelazak s cestovnog na željeznički i vodni prometni oblik), jačanje udjela javnog gradskog i međugradskog prijevoza te utjecati na promjenu navika vozača u korist racionalnog korištenja transportnih resursa.
Provođenje mjera energetske učinkovitosti utječe direktno na poslovanje, a utjecat će sve više zbog rasta cijena energije, tako da će se omogućiti promicanje društvene odgovornosti i održivog razvoja u poslovanju, direktno povezujući tri glavna čimbenika nužna za provođenje mjera – razvoj tehnologija, dostupnost informacija i promjena ponašanja u potrošnji energije. U vremenu institucionalnog uvođenja otvorenog tržišta energije to je još važnije, jer su zahtjevi na znanja o energiji i tržištima, te rizici poslovanja, znatno veći nego u monopolistički uređenim poslovnim odnosima.
Briga o energetskoj učinkovitosti u poslovanju za posljedicu ima sljedeće:
- utječe na smanjenje troškova poslovanja tvrtki, utjecaja na okoliš, te pomaže u postavljanju dugoročne vizije razvoja tvrtke,
- zahtijeva znanje, transparentnost rada, upravljanje troškovima i stalnu komunikaciju sa svim interesnim grupama (vlasnici, kupci, dobavljači, partneri),
- omogućava razvoj novih tehnologija, inovacija i poslovnih modela, kao i stalni razvoj proizvodnje korištenjem tih tehnologija te korištenje alternativnih oblika energije,
- omogućava održivi razvoj poslovanja - stvaranje dodatne vrijednosti tvrtki spajanjem brige za okoliš i društvene odgovornosti.
