Mnogi će reći da život na selu nije baš nešto. Na selu žive priglupi seljaci koji iz dana u dan samo mukotrpno rade na zemlji, žive u lošim životnim uvjetima i općenito lošeg su zdravlja.
Za razliku od toga, život u gradu nudi mnoštvo mogućnosti, od obrazovanja, posla, zdravstvene skrbi.
No, da li je to doista istina ili sve više svjedočimo nezdravoj okolini za život u gradovima?
Stanovnici velikih gradova suočeni su s svjetlosnim, zračnim i zvučnim zagađenjem.
Možda je najveći problem upravo ubrzani način života, neprestana jurnjava, nepregledne kolone i kašnjenja koja uzrokuju stres, a time pogoduju i nastanku mnogobrojnih bolesti.
Regionalni direktor WHO-a dr. L. Sambo među prvima je prepoznao ovaj problem i odlučio o njemu progovoriti. Upravo se u velikim prenapučenim gradovima javljaju mnoge zaraze zbog loših uvjeta života i stalnog priljeva novih doseljenika koji nemaju adekvatan smještaj i hranu. Rastom gradova dolazi do većeg broja automobila, industrije i sveukupnog zagađenja koje drastično utječe na život i zdravlje pojedinaca.
Možda nam se čini da to nije stvar s našom malom Hrvatskom, ali meni je dovoljno naći se radnim danom ujutro na cesti koja vodi u središte Zagreba. Ili proći vikendom jednim od popularnih shopping-centara koji su prepuni roditelja s malom djecom. Vikendom u zatvorenom prostoru, umjesto u prirodi; djeca koja su od malih nogu bombardirana umjetnim svjetlima i betonom, umjesto da su barem jedan dan u tjednu na suncu i svježem zraku uživajući u zvuku ptičjeg pjeva.
Stoga, treba dobro promisliti tko bolje živi; srednje rangirani službenik u velikom gradu koji nakon 8 radnih sati pod neonskim svjetlima odlazi u svoj stan ponovno pod umjetna svjetla ili srednje rangirani službenik koji živi u manjem mjestu koji nakon svojeg posla odlazi uživati u prirodu.
