Primjer propasti civilizacija

Od početka civilizacije na zemlji postoje očiti dokazi kako su drevne civilizacije propale zbog lošeg gospodarenja nekim prirodnim resursima. Drevne civilizacije su više pažnje pridavale proizvodnji hrane, dok ih problemi energetike ili otpada nisu toliko zabrinjavali.

Sumerani su kao civilizacija u četvrtom stoljeću prije Krista bili napredni. Međutim, nisu uviđali pogreške i nisu bili svjesni posljedica svog vlastitog razvoja te su zbog loših projekata navodnjavanja i odvodnje u potpunosti uništili proizvodnost svojih polja.

U nedostatku vode ili da bi izbjegli sušu, Sumerani su koristili morsku vodu za navodnjavanje, a konačni cilj povećanja proizvodnosti poljoprivrednih površina doveo je do toga da su polja zaslanjena i više nisu mogla prehranjivati stalno rastuću populaciju.

Sličnu sudbinu doživjela je i civilizacija Maja koji su svoju hranu izgubili zbog pretjeranog krčenja šuma, što je dovelo do erozije zemlje i smanjenja mogućnosti proizvodnje hrane.

Međutim najekstremniji povijesni slučaj izumiranja cijele jedne civilizacije jesu Uskršnji otoci, gdje je civilizacija nestala zbog deforestacije (krčenja šuma) i povećanja populacije. Stanovnici tog otoka hranili su se dupinovim mesom, a zbog povećanja populacije počeli su rušiti šume za izgradnju nastambi i splavi za lov na dupine, sve dok nije posječeno i posljednje drvo. Prirodna ravnoteža na otoku postala je poremećena te više nije bilo moguće uzgajati nijednu prehrambenu kulturu.

Rezultat ovakvog lošeg „menadžmenta” bilo je postupno umiranje od gladi i izumiranje cijele jedne civilizacije.

Kada bismo povukli paralelu između današnje globalne situacije i drevnih civilizacija, ispada da kao inteligentnija ljudska vrsta ništa nismo naučili.

Kao i nekad Sumerani, mi danas uništavamo jedan od osnovnih resursa za opstanak površine za proizvodnju hrane.

Danas to radimo na drugačije načine i znamo gotovo sve o posljedicama našeg neodgovornog ponašanja, međutim, globalno ne poduzimamo dovoljno napora da se vratimo na pravi put.

Paralela se može povući i s Majama budući da sječa šuma za povećanje poljoprivrednih površina za uzgoj raznih kultura danas dovodi do masovne devastacije šumskih područja, a poznato je da ona čine pluća našeg planeta.

Paralele se također mogu povući i s Uskršnjim otocima, s obzirom na to da zbog povećanja populacije potrebe za resursima rastu, dok je sve očitija činjenica da prirodnih resursa ima sve manje ili su gotovo uništeni.