Sapun je proizvod bez kojeg suvremeni čovjek ne može zamisliti početak dana niti odlazak u krevet na kraju dana.
Kolike stotine godina su trebale da bi dobili sapun kojeg poznajemo u današnjem obliku?
Proizvodnja sapuna je prastara vještina koja se tisućljećima razvijala i usavršavala.
Prvi pisani recept za sapun potječe iz 2500. g. prije Krista, a pronađen je na sumerskim glinenim pločicama.
Sumerani su koristili sapun za odvajanje lanolina s ovčje vune prije bojenja. Masti i ulja su svakodnevno nanosili na tijelo, a potom su ih sa znojem ljuštili s tijela jer je voda u tim vrućim i suhim predjelima bila luksuz.
Sličan recept za izradu sapuna zapisali su na papirusima i stari Egipčani koji su sapun najčešće koristili za pranje odjeće, ali i za lijek.
Egipatski način proizvodnje sapuna zasnivao se na sodi iz pepela raznih biljki.
Gali su proizvodili sapun za bojenje kose u srveno. Miješali su kozji loj i pepeo bukve, a čvrstu ili tekuću masu germanski su muškarci koristili više nego žene. Gali i Germani nisu koristili sapun za pranje već kao dekorativnu kozmetiku i kao učvršćivač za oblikovanje frizure.
Kelti i Rimljani su koristili sapun kao mast za kosu i lijek protiv kožnih bolesti. Kelti su sapun dobivali od kozijeg loja i pepela. Rimski povjesničar Plinije stariji opisao je u prvom stoljeću razne oblike tvrdih, mekih i obojanih sapuna. Rimski liječnik Galen je u drugom stoljeću napisao recept za sapun kao ljekovito sredstvo i sredstvo za čišćenje.
Sapun se pravio od masti, lužine, pepela i vapna.
Rimljani, koji su bili svjesni higijene, svoje su vunene toge prali u urinu.
Iako im je bila poznata izrada sapuna Gala i Germana, Rimljani su tek 167. Godine došli na ideju da sapun koriste za pranje. Pri iskapanju Pompeja, pronađena je tvornica sapuna sa očuvanim komadima sapuna.
U srednjem vijeku se vjerovalo da bolesti dolaze u tijelo putem sredstava za čišćenje, pa su plemići umjesto sapuna koristili puder i parfeme za prikrivanje neugodnih mirisa, Arapi su u 7. I 8. stoljeću preko Španjolske u Europu donijeli tvrdi sapun izrađen od lužine i vapna.
Iz tog vremena potječu prvi moderniji pogoni za proizvodnju sapuna. Sapuni su postali poželjniji kada se počeo dodavati miris, pa je tako u Engleskoj i Nizozemskoj razvijena vlastita sapunska proizvodnja.
Najvažniji centri za proizvodnju sapuna u srednjem vijeku bile su zemlje Sredozemlja, a sama riječ sapun potječe iz naziva grada Savone.
U kasnom srednjem vijeku proizvođači sapuna usavršili su tehniku proizvodnje sapuna, a koristio se samo kao sredstvo u plemićkim obiteljima.
Otvaranjem javnih kupališta, sapun je postao dostupan širem građanstvu. Javna kupališta su postala nepopularna jer su se širile razne bolesti kao što su kuga i sifilis.
Od 1525. sapun su upotrebljavali muškarci, i to za brijanje.
Sapun se do 18. stoljeća koristio bez upotrebe vode, jer se vjerovalo da voda i zrak štete tijelu.
Francuski kemičar Nicolas Lebla prvi je započeo masovnu proizvodnju sapuna.Otkrio je kemijski postupak proizvodnje sapuna, te mu je počeo dodavati eterična ulja.
Tek u 19. stoljeći sapun se počeo redovito upotrebljavati. Premda je bilo uvriježeno mišljenje da će drugi proizvod za pranje potisnuti sapun, dogodilo se upravo suprotno.
A danas, usprkos masovnoj proizvodnji sapuna sve više ljudi sami izrađuju svoj sapun za koji znaju što sadrži.
Energizirajući crveni sapun
- 500 g dječjeg sapuna
- 10 žlica destilirane vode
- Malo soka od limuna
- 1 žlica crvenog vina
- 2 žlice bademovog ulja
Vino umiješati u bademovo ulje i ostaviti da odstoji dok ulje ne poprimi boju.
Naribati obični dječji sapun, umiješati destiliranu vodu i limunov sok, te lagano zagrijavati nad parom vruće vode dok se sapun ne otopi.
Smjesu maknuti s vatre, malo ohladiti i umiješati bademovo ulje.
Mirisnu smjesu uliti u male nauljene kalupe i ostaviti da se ohladi.
