Od kada se čovjek počeo baviti poljoprivredom i uzgajati kulture, traje rat između ljudskog roda i kukaca. U današnje vrijeme poljoprivrednici bombardirani su različitim vrstama pesticida, fungicida i insekticida da se mnogi u toj šumi teško snalaze, a o utjecaju na zdravlje ne trebamo niti pisati.
Organski pesticidi iz drevnoga doba bili su slabiji od današnjih i ubijali su samo kukce protiv kojih su bili usmjereni, dok takozvano biološko oružje, to jest grabežljiva stvorenja koja su prirodni neprijatelji štetnika, nude još specifičniju zaštitu.
Najstariji zapisi potječu iz Kine, najbogatijeg poljodjelskog društva Staroga svijeta. Sačuvane knjige opisuju sve mjere opreza što ih valja poduzeti da se sačuva urod u svakoj fazi poljodjelskog ciklusa, od sjetve pa do čuvanja uroda. Prije sjetve bi se pesticidima škropilo tlo da se pobiju kukci i korov. U razdoblju vegetacije biljke su se ponovno prskale da se odbiju razne životinje.
Na breskve bi se vješale svjetiljke da plodove ne napadnu kukci, koji bi išli na svjetlo i spalio bi ih plamen. A rat protiv štetnika nastavljao bi se i kod kuće.
U knjige se kao zaštita protiv moljaca stavljalo lišće rutvice, a komarci bi se tjerali paljenjem smjesa različitih trava.
Da su i stari Rimljani bili odlični kemičari pokazuje podatak da su palili češnjak kako bi rastjerali ptice i gusjenice.
A zgnječeno čempresovo lišće miješali su sa sjemenom, te bi dobivali cijanovodičnu kiselinu koja je inače odličan insekticid.
