Postoje mnoge priče i zapisi kako se živjelo u antičko vrijeme.

Većinom su to zapisi o ratovima, osvajanjima i krvnom lozama kraljeva. Ali postoji zanimljiv zapis o babilonskim kraljevima.

Na svetkovini Akitu, kojom se slavila Nova godina, babilonske kraljeve je čekalo posebno zadovoljstvo.

Naime, kada bi kralj prema protokolu ušao u hram Marduka, glavnog babilonskog boga, pa rekao da protekle godine nije učinio ništa loše. Tada bi vrhovni svećenik udario kralja, a ako bi kralju zbog te nepravde zasuzile oči, bio je to znak da je rekao istinu i Marduk bi mu odobrio da vlada još godinu dana.

Zapisi o tome što su ljudi u antici jeli potječu iz Egipta, te otkrivaju da su Egipćani od pšenice i ječma pravili kašu, a pekli su i kruh nalik na današnju pitu.

Egipćani bi u to dodali smokve, med, maslac i ulje s dodatkom trava radi postizanja boljeg okusa.

Pivo se konzumiralo pri svim obrocima zajedno s kruhom.

Od povrća nalazimo  ciklu, krastavac, slatki luk, rotkvu, češnjak, repu, slanutak, grah, leću i salatu.

Osim toga jeli su i meso, ali samo viši slojevi društva, a za niže klase tek rijetka poslastica.

Egipćani iz višeg društva jeli su govedinu, meso gazele, kozoroga  i hijene. Svinjetinu nisu jeli jer su smatrali da prenosi gubu.

Sirotinji je bila dostupnija domaća i divlja perad, poput guske, patke, čaplje, prepelice, pelikana i rode.

Egipćani su kao poslasticu jeli često voće poput smokve, datulje, šipka, grožđa i lubenice.

A da su u staro doba naglašavali važnost vode govori Ching, mistični kineski tekst, oko 2800 g. pr. Krista: „Ne zaboravima da je sav život nastao iz vode. Mnoga stvorenja u njoj i dalje žive. Sva stvorenja piju vodu. Naše je tijelo uglavnom sazdano od vode; slojevi koji od nas čine ljude vrlo su tanki. Mi svakako trebamo i zrak, nebesa i hranu zemlje, ali trebamo i utažujuću silu vode.“