Tko se od vrtlara nije suočio s poznatom slikom – idealan vrt, bez travke, presadnice krasno rastu, ali kada padne kiša počinje najezda slinavih ljigavih štetočina koje jedu sve zelenilo pred sobom.
Čini mi se da smo, s obzirom na broj puževa golaća, suočeni s epidemijom tih štetočina.
Štete koje počine puževi ponekad su nerazmjerne štetama koje počine drugi štetnici. Nije stvar samo u financijskom gubitku, koji i onako kod običnih vrtlara uopće nije bitan , već u frustraciji koju izazivaju prizori ogoljelih gredica, uništenih presadnica, izgrižene salate…
Mali sivi golać (Deroceras reticulatum) dugačak je od 3 do 5 cm, leđa su mu prekrivena tamnim mrljama na smećkastoj podlozi.
Veliki puževi – (Arion) mogu biti tamni ili riđi, a dugački i do 15 cm.
Mali sivi golaći izlaze čim se tlo odmrzne (pojavljuju se čak u siječnju), dok veliki golaći izlaze kad zatopli, najčešće u travnju.
Stoga je tada pravo vrijeme za početak suzbijanja.
Situacija se osobito pogoršala kada je unesen španjolski puž golać (Arion lusitanicus).
Ti puževi izlučuju gorku sluz pa ih prirodni lokalni predatori izbjegavaju, a kako su vrlo pokretni, u stanju su tijekom dana ili noći prevaliti veće udaljenosti i učiniti velike štete.
Na internetu i po raznim časopisima sve bruji o raznim kemijskim sredstvima za suzbijanje puževa.
Većina su izrazito otrovni za sve životinje i ljude (poznati Pužomor), ali postoji i oni manje otrovni za koje će vam i sami trgovci reći da nisu baš djelotvorni.
Stoga, što učiniti, da li uništiti puževe otrovom koji će zatrovati i biljku koju ćemo kasnije pojesti ili pokušati nečim drugim.
Postoje brojni savjeti biološke obrane protiv ovih štetočina, poput nabavke kokoši i patki koje se vole gostiti puževima.
Ako je manja površina vrta, može se upotrebljavati sol koja nagriza puževe i usmrćuje ih.
Iako nije dobro za zemlju pretjerano soliti.
Jedna od odličnih metoda je posipati kukuruzni šrot (kukuruznu krupicu) oko biljaka koje su napali puževi.
Navodno puževi ne mogu odoljeti krupici i jedu ju doslovno do smrti, dok im tijelo ne popuca od prevelike količine.
Da li je mit ili stvarnost, prosudite sami, mi ćemo definitivno isprobati.
Druga metoda je staviti dva/tri dl piva u staklenu flašu (od piva ili soka) u gredicu u kosom položaju dovoljnom da puževi mogu ući u flašu, a da ne mogu van (toliko smo očajni da ćemo i to isprobati!!).
Postoji još sipanje pepelom ljuskama od jajeta, mljevenim staklom (?), talogom od kave, zalijevanje octom…
Od fizičkih metoda najdjelotvornija je branje puževa u posude ili tzv. pikanje, odnosno probadanje puževa nožem ili drugim oštrim predmetom.
To je izrazito učinkovita metoda, ali prespora je za velike površine vrta.
Koju god metodu izaberete, vjerojatno će vam pomoći barem malo u suzbijanju tih slinavih ljigavih štetočina zvanih puž golać.
Taman kad misliš da si super, dođe netko i totalno pokvari raspoloženje. Mrzim kada je netko u pravu.
Da pojasnim. U zadnjem postu sam napisao da je zemlja spremna za sadnju. E pa nije. Došao nam je stručnjak u posjetu (ima grijane plastenike i bavi se time profesionalno).
Evo par zaključaka:
Da ne bi bilo sve tako crno, posadili smo malo Matovilca. Da je malo ne bi se ni znalo. Dobili smo ga u gajbama u malim kockicama. Postupak sadnje je jednostavan. Kockicu samo staviti na zemlju u cik cak raspored i nježno zaliti (jako nežno). Matovilac će samo pustiti korijen prema dolje i krenuti u busanje.
Mi smo ipak malo utopili kockicu sa biljčicom u zemlju i zalili sa špricom. Napomena, ne polijevati sadnice dok su u kalupu jer će se zemlja raspadati i biljčice će ostati golog korijenja.
Prednost sadnje matovilca je što je sa njime gotovo dok (npr.) dođe paradajz, te se samo prefreza gredica i nastavi sa sadnjom.
Postavili smo i termometar u plastenik. Dok je vanjska temperatura bila 1°C i padao snijeg, u plasteniku je bilo 5 stupnjeva uz veliku količinu pare, koja se digla iz zemlje nakon kopanja i frezanja. Malo luftanja, reda radi, ali osim izmaglice, ne ometa rad i ne umanjuje uzitak.
Jesam li rekao kako je ljepo raditi vani, dok u isto vrijeme pada i hladno. Opet me oduševilo.
I toliko od mene za danas. Krećemo u nabavku sjemenja i sadnica. Kako gdje što posadimo, tako ću javiti, a dok se skupi napravim i skicu sadnje. Planiranje sadnje smo prepustili starijoj generaciji sa malo jačim iskustvom :)
Do sljedeće objave
Da da, došao je i taj čas. Dugo se činilo nemogućim, dugo se činilo kao znanstvena fantastika, ali ipak je došao... Zemlja je spremna za sadnju :) !!!
Nije sve prošlo bez komplikacija. Prvo su nam zakazale motike. Stare držalice su odlučile umrijeti. Nezgodan tajming, ali eto. Trebalo nam je neko vrijeme dok smo našli nove, pa još malo dok smo ih nasadili i nabrusili, i taman kada smo se pripremili psihički i fizički na puno žuljeva iznenadiše nas sa frezom.
Obitelj se sažalila koliko nam je trebalo za štihanje te je nabavljena freza. Neka kaže tko što hoće, ali kada si okružen dobrim ljudima sve je lakše. (E sad, jel freza i kopačica ostalo je kao pitanje, a ako netko zna odgovor, neka ga napiše u komentaru :)).
I tako, nemamo (barem) 3 članka o kopanju i usitnjavanju zemlje nakon štihanja, već samo ovaj jedan :)
Na 3 puta se frezalo. Motike su ipak malo radile po ćoškovima. Bilo je i dilema što sa bočnim gredicama koje su odavno izštihane i koje su se osušile do bola, da ne završimo sa frezom kroz plastenik. Ali pošto je na meni bilo da kopam, ipak sam odlučio riskirati i... Isplatilo se.
Imam i savjet. Nakon 2 - 3 reda sa frezom, dok se hladi, zaravnajte sa metalnim grabljama i veće komade zemlje koji su ostali prebacite u sljedeći red koji će se tek frezati. Štedi dosta vremena :).
Također, prije dok smo sanjali o frezi, bila mi je u glavi briga oko ispušnih plinova i sl. iz freze. Briga uzalud, jer se nije osjetio niti miris niti bilo koji drugi trag freze osim fine zemlje i rubu bez žuljeva. A ako i vas brine, samo otvorite prozore i brmm brmm.
I da, zemlja je usitnjena, pograbljan i spremna za sljedeću fazu. Da li je to sadnja ili prvo navodnjavanje, još ne znamo, ali javimo se za tjedan dana. Do tada istražujemo koje kulture se slažu sa kojima (tipa mrkva i luk se vole u susjedstvu), te napraviti pravi plan sadnje.
Do sljedećeg puta...
Za početak - Sretna vam svima Nova (2015 - da ne bi bilo greške)!!! Puno sreće, ... i malo korova :)
Vratimo se na temu. Prošlo već mjesec dana od postavljanja i prvog štihanja. Pao je i prvi snijeg i pala temperatura ispod -15. U plasteniku gotovo ništa. Niti se zemlja smrzla, ni nespola. Ludilo ovaj plastenik.
Da ne bi bilo da smo samo ljenčarili i divili se plasteniku sa sigurne udaljenosti, rješili smo problem sa gnojenjem. Posipali smo sa vapnom i nagnojili sa zrelim stajskim gnojem.
Odradili smo gnojenje. Prvo smo posipali u tanko sa vapnom. Za detalje pogledajte članak na www.agroportal.hr/eko-i-hobi/ekoloska-poljoprivreda/kalcij-ili-vapno/
Kupili smo i prikolicu stajskog gnoja. Malo tačkanja i puno mahanja sa vilama iiiii... (slikica u galeriji). Nakon rasprostiranja gnojiva ostaviti plastenik da se malo prozrači.
Nastavak štihanja...
Nakon što je sve preštihano, nekako je ostao zaključak da nije dovoljno zagnojeno, nekako se izgubilo, pa smo ponovili postupak sa vapnom i stajskim gnojem. Da pojasnim: Zemlja je ilovača, a kako je dosta i isprana zbog silnih kiša ove godine i strašno nabijena od postavljanja plastenika, jako je jako neugledna. Najvjerojatnije ćemo kasnije u sadnji dodavati i još humusne zemlje da poprave krvnu sliku ilovače.
Djelovi koji su prvi preštihani su sada problematični. Em je bilo pre mokro za štihanje, pa je sve ostalo u velikim grudama, em se u međuvremenu presušilo pa je sad komad cigle. Iako je u planu frezanje, mislimo da ni ona neće moći razbiti grude, već ćemo morati prvo zatili većer prije. Ne punu, samo da površinski sloj otpusti, te ujutro ili kopanje ili frezanje.
Razmišljamo i o pokrivanju dijela koji nećemo odmah saditi sa kartonom ili nećim da se zemlja dodatno razrahli i odradi, ali o tome ako i kada.
Plastenik postavljen - dočekali smo nakon dosta iščekivanja.
Odmah mali problemčić - kako kiša ne prestaje padati, sve je pre mokro za bilo kakve daljnje radove. Čekanje još jedan tjedan...
U međuvremenu još malo guglanja. Zapela smo za ideju o vertikalnom uzgoju jagoda. Uz nekoliko mogućih izvedbi i negodovanje struke da prinosi nisu najbolji na doljnjim policama, odlučujemo se da se ipak isplati probati. Prva verzija ide u plastičnu cijev, sa izrezanim policama i navodnjavanjem u cijevi kap po kap. Pa neka vrijeme kaže što i kako dalje.
I dočekano. Kiša i dalje pada (fotke su koma :)), ali sad je ipak druga priča. Malo premjeravanja i planiranja gredica. Usput, plastenik je dugačak 23 koraka i širok 7 koraka. Pošto navodnjavanje još nije postavljeno, odlučio sam krenuti od strana, a sredinu za sada ostaviti za daljnje utabavanje.
Par štiha štihačom, ide, napad dalje. Nakon nekog vremena došao sam do jednog zaključka:
Glisti na pretek što znači da je zemlja dobra. Ilovača, ali dobra ilovača :).
I Nespola je našla svoje mjesto. Nespola, čudno jedno stablo koje uspijeva na krajnjem jugu Hrvatke i dozrijeva u 3 mj. Možda netko od kolega napiše kakav člana o nespoli, a u čekanju, slikica.
Pauza za ručak, kava i neki na spavanje a ja se vračam štihanju. I druga gredica skoro dovršena, malo je ostalo za sljedeći put.
I opet čekanje. Zemlja je dovoljno mekana za štihanje, ali joj treba još da bi se mogla usitniti i zaravnati, to će pričekati sljedeći vikend. Ne ide brzo kako smo zamislili.
© 2026 Ad-Astra Izradio HerGiz uz podršku i hosting - Opacus d.o.o.