Da da, došao je i taj čas. Dugo se činilo nemogućim, dugo se činilo kao znanstvena fantastika, ali ipak je došao... Zemlja je spremna za sadnju :) !!!

Nije sve prošlo bez komplikacija. Prvo su nam zakazale motike. Stare držalice su odlučile umrijeti. Nezgodan tajming, ali eto. Trebalo nam je neko vrijeme dok smo našli nove, pa još malo dok smo ih nasadili i nabrusili, i taman kada smo se pripremili psihički i fizički na puno žuljeva iznenadiše nas sa frezom.

Obitelj se sažalila koliko nam je trebalo za štihanje te je nabavljena freza. Neka kaže tko što hoće, ali kada si okružen dobrim ljudima sve je lakše. (E sad, jel freza i kopačica ostalo je kao pitanje, a ako netko zna odgovor, neka ga napiše u komentaru :)).

I tako, nemamo (barem) 3 članka o kopanju i usitnjavanju zemlje nakon štihanja, već samo ovaj jedan :)

Na 3 puta se frezalo. Motike su ipak malo radile po ćoškovima. Bilo je i dilema što sa bočnim gredicama koje su odavno izštihane i koje su se osušile do bola, da ne završimo sa frezom kroz plastenik. Ali pošto je na meni bilo da kopam, ipak sam odlučio riskirati i... Isplatilo se.

Imam i savjet. Nakon 2 - 3 reda sa frezom, dok se hladi, zaravnajte sa metalnim grabljama i veće komade zemlje koji su ostali prebacite u sljedeći red koji će se tek frezati. Štedi dosta vremena :).

Također, prije dok smo sanjali o frezi, bila mi je u glavi briga oko ispušnih plinova i sl. iz freze. Briga uzalud, jer se nije osjetio niti miris niti bilo koji drugi trag freze osim fine zemlje i rubu bez žuljeva. A ako i vas brine, samo otvorite prozore i brmm brmm.

I da, zemlja je usitnjena, pograbljan i spremna za sljedeću fazu. Da li je to sadnja ili prvo navodnjavanje, još ne znamo, ali javimo se za tjedan dana. Do tada istražujemo koje kulture se slažu sa kojima (tipa mrkva i luk se vole u susjedstvu), te napraviti pravi plan sadnje.

Do sljedećeg puta...