Plastenik postavljen - dočekali smo nakon dosta iščekivanja.

Odmah mali problemčić - kako kiša ne prestaje padati, sve je pre mokro za bilo kakve daljnje radove. Čekanje još jedan tjedan...

U međuvremenu još malo guglanja. Zapela smo za ideju o vertikalnom uzgoju jagoda. Uz nekoliko mogućih izvedbi i negodovanje struke da prinosi nisu najbolji na doljnjim policama, odlučujemo se da se ipak isplati probati. Prva verzija ide u plastičnu cijev, sa izrezanim policama i navodnjavanjem u cijevi kap po kap. Pa neka vrijeme kaže što i kako dalje.

I dočekano. Kiša i dalje pada (fotke su koma :)), ali sad je ipak druga priča. Malo premjeravanja i planiranja gredica. Usput, plastenik je dugačak 23 koraka i širok 7 koraka. Pošto navodnjavanje još nije postavljeno, odlučio sam krenuti od strana, a sredinu za sada ostaviti za daljnje utabavanje.

Par štiha štihačom, ide, napad dalje. Nakon nekog vremena došao sam do jednog zaključka:

Štihanje u vrtu, dok oko tebe pada kiša (a ti na suhom i toplom - u plasteniku), nakon radnog tjedna je
nevjerojatno opuštajuće!!!

Glisti na pretek što znači da je zemlja dobra. Ilovača, ali dobra ilovača :).

I Nespola je našla svoje mjesto. Nespola, čudno jedno stablo koje uspijeva na krajnjem jugu Hrvatke i dozrijeva u 3 mj. Možda netko od kolega napiše kakav člana o nespoli, a u čekanju, slikica.

Pauza za ručak, kava i neki na spavanje a ja se vračam štihanju. I druga gredica skoro dovršena, malo je ostalo za sljedeći put.

I opet čekanje. Zemlja je dovoljno mekana za štihanje, ali joj treba još da bi se mogla usitniti i zaravnati, to će pričekati sljedeći vikend. Ne ide brzo kako smo zamislili.