Čovjek i njegov sin su pješačili šumom.
Odjednom, dječak, koji je bio malo nespretan, zapne i zbog strašne boli krikne: „Auuuuu!“ Iznenada, začuo je glas koji je dolazio s planine: „Auuuu!“
Strašno se je iznenadio pa je ponovno viknuo: “Tko si ti?“ Ali, ponovno se iznenadio kada je dobio odgovor: „Tko si ti?“
Ovo ga je naljutilo, pa je ponovo viknuo: „Kukavico!“ Glas odgovori: „Kukavico!“
Dječak pogleda oca i upita ga: „Tata, što se ovo događa? Tko je tamo?“ “Sine“, reče mu otac, „pozorno slušaj.“
Tada otac vikne: „Divim ti se!“ Glas odgovori: „Divim ti se!“
Otac ponovo uzvikne: „Predivan si!“ Glas mu odgovori: „Predivan si!“
Dječak je stajao iznenađen, ali još uvijek nije razumio što se dešava.
Otac mu zato polako objasni: „Ljudi ovo zovu ‘jeka“, ali to je ustvari ‘život’.
Život ti uvijek vraća ono što ti daješ.
Život je ogledalo tvojih djela.
Želiš li da te više ljube, podari više ljubavi.
Želiš li dobivati više dobra, podari više dobra. Želiš li primati više razumijevanja i poštovanja, tada razumi i sam poštuj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom, tada i ti budi strpljiv s ljudima.
