U jednom gradiću živjela vrlo bogata obitelj.
Otac obitelji bio je veliki poslovni čovjek koji je cijeli život proveo gomilajući bogatstvo što mu je ostavljalo malo vremena za ženu i sina.
Kada je otac osjetio da mu izmiče snaga i da će uskoro umrijeti, pobojao se što će biti s njegovim bogatstvom kada umre.
Stoga je jednoga dana poveo sina na put do udaljenog siromašnog sela.
Cilj putovanja bio je da pokaže svom sinu kako žive siromašni ljudi kako bi kada naraste znao cijeniti bogatstvo.
Tako su stigli na jednu farmu kod vrlo siromašne obitelji.
Tamo su proveli nekoliko dana i na povratku, otac je upitao svog sina da li mu se svidjelo putovanje.
Dječak mu je razdragano odgovorio kako mu se jako svidjelo.
Ponukan time, otac je zamolio sina da mu ispriča svoje dojmove s putovanja, kako je on doživio. 
Dječak je počeo pričati: „Pa mi imamo samo jednog psa, a oni imaju četiri. U našem vrtu se nalazi bazen, dok oni imaju rijeku, koja nema kraja. Imamo skupe svjetiljke, ali oni noću imaju zvijezde iznad svojih glava. Mi imamo samo mali komad zemlje, dok oni imaju beskrajna polja . Mi moramo kupovati hranu, a kod njih ona sama raste. Imamo veliku ogradu da zaštitimo svoju imovinu, njima to ne treba jer imaju prijatelje da ih štite."
Otac je bio zapanjen, nije mogao ništa reći. Ali dječak je nastavio pričati i zahvalio ocu: "Hvala ti, tata, što si me doveo da vidim koliko smo mi siromašni."
Što je pravo bogatstvo i tko je uspio u životu? Onaj tko ima kuće, aute i milijune bez prijatelja, zdravlja i obitelji?
