Ne boj se! Samo vjeruj! Isus
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.
Stajao je uz more.
I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair.
Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru!
Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" I pođe s njima.
A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.
Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.
Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena."
I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"
A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: `
Tko me se to dotaknu?`" A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila!"
Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!"
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla.
Čemu dalje mučiti učitelja?"
Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
I dođu u kuću nadstojnikovu.
Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava." A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.
Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"
I djevojka odmah usta i poče hodati.
Bijaše joj dvanaest godina.
I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.
On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti
(Mk 5,21-43)
