Svi mislimo da naši roditelji nikada ne lažu, da su gotovo savršeni. Ali nedavno sam shvatila da moja majka nije uvijek govorila istinu… Slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima!
Priča počinje s mojim rođenjem.
Rođena sam kao kći jedinica u siromašnoj obitelji… Siromašnoj do te mjere da često nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više.
U rijetkim prilikama imali bismo malo riže u kući… Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi sve istresala na moj tanjur govoreći:
“Jedi, kćeri, ja nisam gladna, već sam jela.”– Ovo je bila njena prva laž.
Kada sam malo odrasla, majka bi, po završetku kućanskih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu. kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete.
Jednom prilikom, hvala Bogu, uspjela je uloviti čak dvije ribe koje nakon što je pripremila, stavila je obje pred mene.
Jela sam ribu, a majka ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i drugu ribu stavila sam pred majku, ali ona ju je vratila rekavši:
“Kćeri, pojedi i ovu drugu, znaš da ja ne volim ribu.” – Ovo je bila njena druga laž.
Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu.
Kako nismo imali dovoljno novaca za moje školovanje, majka je otišla u jednu trgovinu odjevnih predmeta i dogovorila se s vlasnikom da će prodavati odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi.
Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu.
Čekajući je kod kuće, zabrinula sam se i izašla je potražiti. Vidjela sam je kako nosi tešku torbu s odjećom i kuca na vrata tuđih kuća.
Povikala sam: “Majkoooo, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!”
Ali ona se nasmijala i rekla: “draga moja kćeri, ja nisam umorna.” – Ovo je bila njena treća laž.
Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo jako vruće, majka je željela poći sa mnom u školu.
Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od vrućine. Ušla sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu, strepeći za moj uspjeh.
Kada su ispiti završili, izašla sam iz škole, a ona me dočekala s toplim majčinskim zagrljajem, ispunjenim ljubavlju i milošću.
U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počela piti, okrenula sam se i pogledala u nju: niz njeno čelo slijevale su se kapljice znoja.
Pružila sam joj čašu i rekla: “Majko, pij”, a ona reče:
“Kćeri, samo ti pij. Ja nisam žedna.”– Ovo je bila njena četvrta laž.
Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom.
Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu.
Život je postao teži, a mi smo sve češće gladovali. Pored naše kuće živio je moj stric, inače vrlo dobar čovjek. On nam je često slao hranu da ublažimo glad.
Kada su susjedi vidjeli da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao.
Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima:
“Ja nemam potrebe za ljubavlju.”– Ovo je bila njena peta laž.
Po završetku fakulteta, dobila sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučila sam preuzeti brigu o kući.
Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama.
Kada je odlučila prestati raditi, izdvojila sam dio svoje plaće i dala joj, a ona je odbila primiti rekavši:
“Čuvaj, kćeri, svoje novce, ja imam dovoljno za sebe.” – Ovo je bila njena šesta laž.
Bez obzira što sam dobila posao, nastavila sam školovanje i ubrzo sam magistrirala.
Postigla sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Švedska firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Švedskoj. Zbilja sam se obradovala i tako počela sanjati o novom sretnom životu.
Nakon što sam otputovala i sredila svoje stanje, nazvala sam majku i pozvala je da živi kod mene.
Ona mi nije htjela smetati i rekla je:
“Kćeri, ja nisam naučila živjeti lagodno.” – Ovo je bila njena sedma laž.
Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma.
U tim teškim trenucima netko se morao brinuti o njoj.
Što sam mogla učiniti kada je između mene i moje voljene majke bila tolika udaljenost? Ostavila sam sve i vratila se kući.
Majku sam zatekla u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba.
Nije to više bila ona majka koju sam poznavala… Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši:
