Neminovan utjecaj naših misli na realnost odavno je i znanstveno dokazana. Time se mijenja konvencionalni koncept utjecaja „karme“ na događanja u životu. Prema tome, događaji koji će nam se događati nisu samo utjecaj karme, već i naših jasnih namjera, ili kako to kaže N.D.Walsch u knjizi „Razgovori s Bogom“ – Prvotnih Misli. Tu se radi o našim željama koje su uvijek ostvarene, i kada bismo promatrali koja je naša izvorna misao, iz koje sve ostalo proistječe, shvatili bismo da je realnost koju doživljavamo samo ogledalo našega uma. To se vrlo poklapa sa teorijom „matrice“ u kojoj živimo.
Nadalje, mogao bi netko napomenuti da nisu svi događaji proizvod našega uma, jer kako bi svijet onda funkcionirao, ako se dogodi kolizija između više osoba, a kamoli ne između 7 milijardi ljudi. Odgovor na to jest da se potpuna realnost stvara na temelju kolektivne svijesti. Usporedbu ćemo naći u ekonomskim, društvenim, političkim i svim ostalim kvalitetama neke države – jedna je bolja od druge na razini kolektivne svijesti – svi rade za jednog i jedan za sve.
Na što to utječemo prilikom projekcije naših misli? Na sve – svaki element je osjetio posljedicu naše konstrukcije materije iz počela misli ili ideje. Jednostavnim opisom – to je efekt leptira – i najmanji pokret leptira pokreće najveće promjene u Kozmosu. Kada postavimo usporedbu leptira i jačine naših misli, treba nam biti jasno da je razlika golema, i da pri stvaranju naših misli moramo imati na umu misao prije izvorne misli – MI utječemo na sve. Iz toga proizlazi zakon Jednoga, da smo svi Jedan (ili jedno, kako Vam više odgovara). Sve se vrlo lako povezuje u cjelinu, što se tiče materijalnog svijeta, kada se sagleda način razmišljanja pojedinaca, grupe, kolektiva, i naposljetku – globalno. Budite nakratko promatrač tuđih aktivnosti i vidjet ćete da je realizacija misli, odnosno odgovor Svemira (Boga, Više Sile, Svetog Duha, Neobjašnjivog, ...) vrlo brz!
Za zaključak, pogledajmo reakciju drugih ljudi iz našega stajališta. Već u početku mora biti jasno da je to nemoguće. Definiranje situacije tuđega stajališta koje prolazi kroz naš filter misli uzrokuje još veći razdor u donošenju konačne odluke osobe s druge strane. Pandan tome je grupni razgovor, gdje se pojedinac ne može dovoljno istaknuti (izuzev iznimaka) toliko da ideja te osobe bude jedina općeprihvaćena – gotovo uvijek je konačan zaključak stvar zajedničkog konsenzusa. Vrativši se na kreiranje naših misli i suradnju sa drugim ljudima, zapamtite da je svaka naša misao dijelom projicirana na druge ljude, kao što je njihova na Vas (postoje ljudi koji mogu čitati tuđe misli).
