U današnje vrijeme materijalizma i nedostatka ikakve empatije za drugoga, čini se da su ljudi zaista zaboravili za što se vrijedi boriti i živjeti, da su zaboravili kako ljubav može biti lijepa, te kako je lijepo primiti, ali još ljepše dati.
Ova pričica bi vas mogla podsjeti na to što su prave vrijednosti
U malom stanu živjeli muž i žena.
Živjeli su skromno i često nisu imali dovoljno novaca ni za osnovne životne potrepštine, ali jako su se voljeli i uvijek su svojom ljubavlju uspijevali savladati životne teškoće.
Jednoga dana žena koja je imala jako dugu kosu zamolila je svog muža da joj kupi češalj za kosu.
Čovjek se osjećao strašno tuženo dok joj je govorio: “Ne mogu jer nemam dovoljno novca da si popravim uzicu na satu koja se potrgala.“
Ona nije inzistirala.
Sljedećeg dana kada se čovjek vraćao kući s posla ugledao je trgovinu sa satovima gdje je prodao je svoj oštećeni sat po vrlo niskoj cijeni.
Za dobivene novce kupio je ženi prekrasni češalj za kosu.
Uvečer se vratio kući s češljem u ruci, spreman da ga da svojoj voljenoj ženi.
Bio je iznenađen kada je vidio da se ošišala.
Žena je prodala svoju kosu i držala u ruci novu uzicu za sat.
Suze su im istovremeno potekle iz očiju, no ne zbog bezuspješnosti njihovih akcija, već zbog snage njihove ljubavi.
