Prije mnogo godina, u vrijeme jakih napad na kršćanstvo i vjeru općenito, Rim je bio središte velike imperije Rimskog carstva, a zbog velikog broja učenjaka koji su tamo živjeli, bio je i centar znanja.
Jednog dana, vođa velikih barbara i osvajača došao je s velikom vojkom nadomak krščanskog Rima, te je poslao svog izaslanika u Rim s tri izazova.
Kada je glasnik stigao na domak grada, obavjestio je gradskog vođu da ima tri pitanja i da izaziva sve Rimljane da odgovore na njih.
Gradski vođa je pozvao sve učenjake u gradu i barbarski izaslanik se popeo na visoku platformu i rekao: "Došao sam sa tri pitanja. Ako odgovorite na njih, poštedjeti ćemo grad i otići s vojskom daleko od Rima, ako ne odgovorite, uništiti ćemo grad i sve žitelje odvesti u roblje.
Što se tiče pitanja, ona su: "Šta je bilo Boga? U kojem smjeru je okrenut Bog? Šta Bog radi u ovom trenutku?
Ljudi su zašutjeli u strahu i nevjerici. Neki su počeli tiho moliti, žene plakati, ali odgovora nije bilo.
Među svim tim ljudima našao se i jedan dječak koji je želio odgovoriti na pitanja, ali učenjaci oko njega stadoše ga ušutkavati govoreći mu da će još jače stradati zbog njega i njegovog dugog jezika.
Ipak, dječak se progurao naprijed i barbarin ga prihvati za izazov.
Barbarin se obratio dječaku i ponovio njegovo prvo pitanje:
"Što je bilo tamo prije Boga?"
Dječak je upitao: "Da li znaš brojiti?"
"Da." reče čovjek.
"Onda broj od 10 pa unatrag "Barbarin je brojao "10.9.8..." sve dok nije došao do 1 i prestao brojiti.
"A što je prije broja jedan?" upita dječak.
"Nema ništa prije 1.!" zbunjeno mu odvrati čovjek.
"Pa dobro, ako je jasno da poslije matematičkog jedan nema ništa, pa kako onda očekuješ da ima nešto prije Jedinog koji je Potpuna Istina, Vječan, Oduvjek i Zauvjek?
Sada je barbarin bio iznenađen sa ovim direktnim odgovorom na koji nije mogao odgovoriti. Zato je upitao: "Onda mi reci, kad si tako pametan, prema kojem pravcu je Bog okrenut?"
"Donesi svijeću i zapali je", reče dječak, "I reci mi prema kojem pravcu je okrenut plamen..?"
"Ali plamen je samo svjetlo,širi se na sve četiri strane, Sjeverno, Juzno, Istočno i Zapadno. Ne samo prema jednom pravcu" reče čovjek sav začuđen.
Dječak zaplaka: "Pa ako se ovo fizičko svijetlo širi na sva četiri pravca tako da mi ti ne možeš reći prema kojem pravcu je okrenuto, pa šta onda očekuješ Boga koji je čisto Svjetlo? Svijetlo na Svijetlu, Bog je okrenut u svim pravcima u svako vrijeme."
Barbarin je ostao bez riječi i zapanjen da ovaj dječak odgovara na njegove izazove na takav način da on ne može da kaže bilo što protiv njegovih odgovora.
Zato je očajno želio pokušati i njegovo zadnje pitanje na koje se nadao da dječak ne bude znao odgovor.
Prije nego što je to i uradio, dječak reče: "Čekaj! Ti si onaj koji pita pitanja a ja sam onaj koji daje odgovore na ove izazove.
Pravedno je da ti siđeš dolje gdje ja stojim a da se ja popnem tamo gdje si ti sada, s ciljem da se i odgovor čuje jasno kao i pitanje." Ovo je izgledalo razumno barbarinu, pa je sišao s mjesta gdje je stajao a dječak je zauzeo platformu.
Onda je čovjek ponovio zadnje pitanje: "Reci mi, što Bog radi u ovom trenutku?"
Dječak je ponosno odgovorio: "U ovom trenutku, kada je Bog pronašao na ovoj visokoj platformi lažljivca i onoga koji ga ismijava. On je učinio da on siđe i spustio ga je vrlo nisko. Što se tiče onoga koji vjeruje u Boga, podigao ga je u ime Istine. I to je odgovor na zadnje pitanje.“
Barbarin nije imao šta da kaže osim da ode k svojem vojskovođi i da odvedu vojsku daleko od Rima.
