Mudre izreke

plava-kuglaPoznajemo li svijet koji nas okružuje, u onakvoj formi kakav on jest zapravo? Nietzsche govori oštro: “Površnost našega uma omogućuje nam da živimo u svijetu oblika”. Sve što vidimo, netremice pogledamo, okrenemo glavu jer je to nešto što smo “već vidjeli”. No koliko istine u tome ima? Upravo to što sebi dopuštamo da živimo u svijetu oblika mi ne vidimo svoju unutrašnjost, a sudimo drugima. Isto bi bilo kao da prosjak pozove sto drugih da im da milostinju, a otkuda mu “resursi” za to? Tako sudeći druge zapravo sebi sudimo, jer sve što na nekome ne volimo, upravo to u sebi ne možemo smisliti, niti želimo priznati da možemo biti takvi - volimo se gledati u svijetlom ruhu, nije li tako?

Nadalje, Jiddu Krishnamurti piše: Onoga dana kada djetetu kažeš ime ptice koju je promatralo, ono nikada više neće vidjeti tu pticu.” Prvi puta kada dijete vidi tu pernatu, živu i skakutavu životinjicu, ono je tako zadivljeno pokretima i sposobnošću leta. No, kada mu kažete: “To ti je vrabac”, dijete će idući puta kada vidi iste karakteristike ptice, no ne onu koju je prije vidio, reći će: “Ah, vrabac. Vidio sam ih već. Postali su mi dosadni”.

Prethodne dvije alegorije pokazuju da sve gledamo onako kako se nama sviđa; način na koji gledamo svijet pokazuje samo našu unutrašnjost. Kada sebe pogledamo, promotrimo naše reakcije, misli, djela i namjere, vidjet ćete da je to živi kaleidoskop zbrkanih motiva. Kada se misli usredotoče, postanu odabrane i um miran, svijet će se odraziti u svojoj mirnoći i biti nenadmašno predivno mjesto, ma u kojem dijelu majke Zemlje se našli.

“Kada promotrite svijet kroz buku koju stvarate u svojem umu, vidjet ćete svetu tišinu” (A. de Mello)

Iznad glave

flight-radar-24