Naši su preci gradili katedrale, mi gradimo klinike. Naši su preci spašavali svoje duše, mi spašavamo svoju figuru. Bez dvojbe, imamo novu religiju: religiju zdravlja. Mučimo se terorom dijeta i fitnessa i pritom zaboravljamo gotovo sve od čega se život sastoji. Da bi smo izbjegli smrt, uskraćujemo sebi život. Umjesto da se samo preventivno živi, da se zdrav umre, treba poticati da se uživaju, kušaju i dožive dragocjeni i neponovljivi trenutci koji čine užitak života.
Religija zdravlja proždrljiv je i neduhovit tiranin koji ljude od jutra do večeri zlostavlja, prijeti im, ispravlja ih i koji s obrednim cvrkutanjem o zdravstvu uspavljuje samosvojno mišljenje. Tako ljudi ne vjeruju više u dragoga Boga nego u zdravlje. Sve što se nekoć činilo iz ljubavi prema dragome Bogu – hodočašća, post, dobra djela – to se sada čini za zdravlje. Morate učiniti nešto za zdravlje, ništa ne dolazi ni iz čega, a tko umre, sam je kriv. I tako ljudi trče šumom, jedu sjemenke i neukusne proizvode – i, uza sve to, umiru.
Stisnuti u čudnu odjeću, s krajnjom ozbiljnošću i bez imalo duhovnosti, sa strahom od smrti u kostima, zgrčeni pod osjećajem krivnje, prenemažu se mnogobrojni trkači u gradskim maratonima kroz zagađene ulice, trče od liječnika do liječnika i jedu neukusne zasitne proizvode i sve to za život pun odricanja i trpljenja. Da bi izbjegli smrt, uskraćuju sebi život, to jest neponovljivu životnu dob. Gromoglasne naredbe odjekuju gimnastičkim dvoranama u krještavu zvuku pruskih vojnih vježba. Dijetetski pokreti tutnje poput uzbibanih masovnih pokreta po cijeloj zemlji koji svojom ozbiljnošću daleko nadmašuju pokorničke i isposničke pokrete srednjega vijeka.
Danas imamo hedonizam kao životnu filozofiju, hramove prežderavanja, pornoindustriju, četverokanalnu zavodljivu glazbu i wellness oaze s erotski privlačnim brinetama. Uza sve to ljudi su tako malo zadovoljni. Mrzovoljna, nezadovoljna, obješena lica kamo god pogledate. Nigdje smijeha ni radosti. Gdje je nestao bujni užitak života?
Dvadeset i prvo stoljeće poslije Krista suglasno je da se nešto mora učiniti za tijelo kako bi se postigao užitak života. Treba otkloniti naslage sala s bokova. Udaljiti potištenost iz mozga. Silikon u grudi! Kozmetički popuniti bore na licu! Kozmetički povećati usne. Sve to nije ugodno, nego je pravi napor. Očajničko mršavljenje, bez obzira na trošak da bi se postalo lijep i zdrav sa skladnim tijelom ne mogu biti utjelovljenje životnog užitka.
Ako svedemo tu težnju na zajednički nazivnik, onda ona glasi: “Užitak se života sastoji u tomu da budemo zdravi, u formi i lijepi. A sve drugo će vam se nadoknaditi.“
Protiv ovoga prosvjedujem: u ime uživanja punine života.
Ne svodi se sve samo na zdravlje iako je i zdravlje izrazito bitno, nije punina života u dijetama, fitnessu i kao dasci ravnom trbuhu, već u svakom onom trenutku u životu koji podijelite s drugom osobom, u malim trenutcima sreće koji vam se zauvijek urežu u pamćenje. Ti trenutci su besplatni, do njih se ne dolazi mukotrpnim vježbanjem već samo ljubavlju.
Preuzeto iz: Manfred Lütz: Užitak života ( Split, 2015.)
