1. U čovjeku postoji volja (nemoćno svjesno) i uobrazi-lja-mašta (moćno nesvjesno). Ako  “nesvjesno” u nešto vjerujemo, to za nas postaje realnost.

Na primjer, čovjek koji uobrazi da je bolestan i slab, uistinu postaje bolestan i slab, često bez ikakvih fizioloških razloga. Osoba koja umisli da nije dobar govornik i da ne zna ljude uvjeriti u svoje stavove, uvijek će imati problema u svojoj komunikaciji, koliko god se trudila to promijeniti.

2. Maštam li da se nešto mora dogoditi, to će se i dogoditi.

Naše nesvjesno nas stalno gura i vodi u tom smjeru. Na primjer, vjerujem li da će se kod mene pojaviti naslijeđene sklonosti (bolesti, debljina, slabo pam-ćenje, ludilo, sklonost suicidu i slično) moje očekivanje će im pomoći da se ostvare.

3. Ono što smo uobrazili ili o čemu smo maštali bitno utječe na naše ponašanje.

Na primjer, svatko može hodati po širokoj dasci, položenoj između dvije niske klupe, a da se  uopće ne osjeća nestabilno. No stavi li istu dasku između dva crkvena tornja, stotinu metara iznad zemlje, paralizirat će ga strah. Njegova mašta proizvodi misao o mogućem padu, nesvjesno onemogućavajući obavljanje zadatka koji je u načelu sasvim jednostavan.  

4. Ono što uobrazimo nesvjesno je i nije pod našom kontrolom.

Zato upravlja našim postupcima jače od onog što želimo raditi svjesno, odnosno voljom. Na primjer, strah često nema vanjskih uzroka već je proizvod naše mašte i nesvjesnog uvjerenja da ima razloga bojati se. Dok se god nismo opustili i zamislili da možemo, nećemo uspjeti naučiti plivati, voziti bicikl, uzdržavati se od smijeha, držati govore.

5. Nametanje tuđe volje, savjeta i sugestija u načelu je nemoguće.

Nitko nas ne može uvjeriti u nešto ako sami nismo u to uvjerili nesvjesni dio našeg uma. Istovremeno, snaga mašte jednaka je kvadratu volje. To znači da odluke koje donosimo voljom i razumom daleko manje utječu na naše ponašanje nego stavovi koje smo nesvjesno prihvatili. Primjerice, ako (nesvjesno) vjerujem da za uspjeh u životu nije važno dobro obrazovanje, imat ću slabu motivaciju za studiranje i najvjerojatnije neću završiti školu koju sam upisao.

6. Volja u sukobu s onim što smo umislili uvijek gubi.

Takozvane “fiks-ideje” jače su od razumnih stavova pa ih se ne može pobijediti logikom. Na primjer, osobu koja vjeruje da ima poseban metabolizam i zato je debela, nikakvim argumentima nećete uvjeriti da je debljina rezultat količine pojedene hrane i vježbanjem potrošene energije

7. Kad su volja i mašta sukladne, utjecaj im se ne zbraja nego množi.

Ova ideja objašnjava zašto su ponekad i nemoguće stvari moguće. Zamislimo, na primjer, da su me liječnici već otpisali, ali ja nesvjesno vjerujem da su pogriješili, uz to se snagom volje borim protiv bolesti. Šansa da ozdravim značajno će mi se povećati, vjerojatno ću dospjeti na naslovnice kao medicinski fenomen.

Za održavanje općeg psihofizičkog zdravlja majstori autosugestije predlažu da ujutro i uvečer poluglasno ponovimo desetak puta: Meni je svakog dana u svakom pogledu sve bolje i bolje. Time hranimo “nesvjesni” dio pozitivnom energijom.