Jedan čovjek idući iz grada kući jahao je na magarcu, a njegov sin, momčić od deset godina išao pored njega pješice.
Susretne ih jedan čovjek pa reče: To nije pravo, brate, da ti jašeš, a dijete ide pješice.
Tvoje su noge jače od njegovih!
Onda otac sjaše s magarca i posadi na nj sina.
Malo dalje sretne ih drugi čovjek pa reče: To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a otac da ti ide pješice.
Tvoje su noge mlađe!
Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek pa reče: Kakva je to budalaština: dva luda magarca na jednoj slaboj životinji!
Pravo bi bilo da čovjek uzme batinu pa da vas obojicu stjera!
Tada sjašu obojica i pođu pješice: otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u sredini.
Sretne ih četvrti čovjek pa reče: Ala ste vi čudna tri druga! Zar nije dosta da vas dvojica idu pješice? Ne bi li lakše bilo da jedan od vas jaše?
Tada reče otac sinu: Mi smo obojica jahali na magarcu. Sad valja da magarac jaše na nama! Onda obore magarca na zemlju te mu jedan sveže prednje noge, a drugi stražnje pa ga uzmu na kolac među se i tako ga nose.
Kad se ljudi koji su ih sretali i stizali stanu se smijati i čuditi, onda otac najedanput, bacivši magarca na zemlju i počevši ga driješiti, poviče:
Ta svaki je čovjek luđi od ovoga magarca koji hoće svemu svijetu ugoditi.
Ja ću sa svojim magarcem učiniti kako sam i prije s njim po svojoj volji činio, a ljudi neka govore što im drago!
Pa onda uzjaše na magarca, a sin pored njega pođe pješice i tako odu kući.
Narodna priča
