Imao sam dva oca, bogatog i siromašnog. Jedan je bio vrhunski obrazovan i inteligentan - imao je doktorat, a četiri godine fakulteta završio je prije roka u manje od dvije godine. Zatim je pohađao Sveučilišta Stanford, Chicago i Northwestern na postdiplomskom studiju, sve uz pune stipendije. Drugi otac nije završio ni osmi razred.

Obojica su bili uspješni, cijeli život vrijedno radili i mnogo zaradili. No, jedan od njih cijelog je života imao financijskih problema, drugi je postao jedan od najbogatijih ljudi na Havajima. Jedan je umro ostavivši desetke milijuna dolara obitelji, dobrotvornim organizacijama i Crkvi, a drugi je za sobom ostavio ne plaćene račune.

Obojica su bili snažni, karizmatični i utjecajni, obojica su me savjetovala, ali njihovi savjeti nisu bili isti. Snažno su vjerovali u obrazovanje, ali nisu mi preporučili isti tijek školovanja.

Da sam imao samo jednog oca, mogao bih prihvatiti ili odbaciti njegov savjet. To što sam imao dva oca koji su me savjetovali, ponudilo mi je izbor između dva različita gledišta: gledišta bogatog i gledišta siromašnog čovjeka.

Umjesto da jednostavno prihvatim ili odbacim jedan ili drugi savjet, razmišljao sam, usporedio ih, a zatim sam odlučio.

Problem je bio u tome što bogati čovjek još nije bio bogat, a siromašni čovjek još nije bio siromašan. Obojica su tek započinjali svoje karijere i imala financijskih i obiteljskih problema, no na novac su gledali različito.

Na primjer, jedan otac bi govorio: "Ljubav prema novcu izvor je svega zla." Drugi bi govorio: "Nedostatak novca je izvor svega zla."

Dok sam bio mlad, bilo je teško imati dva snažna oca koji su utjecali na mene. Htio sam biti dobar sin i slušati, ali dva oca nisu govorila iste stvari. Razlika u njihovim gledištima, osobito u vezi novca, bila je tako velika da sam postao znatiželjan. Počeo sam razmišljati o stvarima koje su govorili.

Veliki dio slobodnog vremena provodio sam razmišljajući i pitajući se: "Zašto je to rekao?" Zatim bih se upitao isto to u vezi izjave drugog oca. Bilo bi mnogo lakše jednostavno reći: "Da, u pravu je. Slažem se s tim." Ili jednostavno odbaciti to gledište i reći: "Stari nema pojma o čemu govori." Ali, budući da sam volio obojicu natjerao sam se na razmišljanje i odabrao kako dalje. Taj se izbor pokazao dugoročno mnogo vrednijim nego da sam jednostavno prihvatio ili odbacio jedno gledište.

Jedan od razloga zašto bogati postaju bogatiji, siromašni siromašniji, a srednja klasa sve zaduženija, jest činjenica da se o novcu podučava kod kuće, a ne u školi. Najveći dio nas, uči o novcu od svojih roditelja. Što može siromašni roditelj reći svojem djetetu o novcu? Jednostavno kažu: "Ostani u školi i vrijedno uči." Djeca mogu diplomirati s odličnim ocjenama, ali s financijskim programiranjem i mentalitetom siromašne osobe. Dijete je to naučilo još kao malo.