Čovjekov svjesni »ja« vrednuje »jest« stanje vanjske stvarnosti i svog ponašanja te vrši pritisak u smjeru »treba« stanja. Drugim riječima, čovjek određuje kakva bi stvarnost u njemu i oko njega trebala biti, kakva momentalno jest i vrši pritisak u smjeru željenog stanja.
Izvori lažnih »treba« predodžaba jesu u genetski urođenim mjerilima i socijalnim normama. Lažne »treba« predodžbe spajaju se s lažnim »jest« predodžbama, koje su posljedica lažnog znanja. Iz razlike između stvarnosti i prividne stvarnosti nastaju napetosti i neugodna iznenađenja, što stvara patnju.
Kulturne norme, »treba« i »mora« poruke nisu apsolutne istine. »Mora« predodžbe upravljaju s nama iz dubine. Treba ih pretvoriti u opće »treba« i mora« predodžbe u poticajne životne maksime.
Patnja je iluzija, u našoj svijesti, pomoću mišljenja umnožena bol. Ona je realan, tjelesni ili psihički bol zbog krivog razmišljanja pretjerano interpretiran. Emocionalne reakcije na unutarnje i vanjske događaje ovise o misaonom postupanju s njima. Ako to razumijemo i naučimo time vladati, možemo izbjeći nepotrebne patnje. Patnju sami stvaramo i posljedica je »treba« i mora« predodžaba.
Fokus pažnje mnogih usmjeren je prema negativnoj i crnoj strani svega oko nas i u nama. Uspoređujemo svoje sa stanjima drugih: svuda gdje se ne nalazimo je bolje nego kod nas. Svi su sretniji nego mi: to je zabluda i iluzija.
Naizmjenično jačanje negativnih emocija i misli vodi prema katastrofi. Mnoge patnje su vezane za znanstvene konstrukte koji nemaju veze sa stvarnošću. Lažna znanja zbunjuju.
Unutarnja sloboda je put do uspjeha i sreće. Moramo gospodariti svojim željama i žudnjama, ušutkati neostvarive želje i doći do trajnog zadovoljstva. Važno je staviti pod kontrolu emocije: pozitivne jačati a negativne slabiti.
Sreća iz unutarnjih izvora omogućuje u samom sebi biti sretan. Iznutra slobodni nismo ovisni o vanjskom svijetu, razvijamo unutarnje zadovoljstvo, pozitivnu emocionalnu energiju.
Moramo reducirati gubljenje unutarnje energije zbog emocionalne napetosti, stresa, negativnog razmišljanja i patnje.
Treba prepoznati relativnost naših nazora, osloboditi se naviknutog vezivanja na njih, razvijati alternative, prihvatiti stav, koji omogućuje psihičkoj energiji harmoničan tok. Blokirajuće i neproduktivno zamijeniti oslobađajućim i produktivnim mišljenjem.
