Najprije se treba brinuti i misliti na sebe, a onda i za druge. U nesreći aviona najprije treba sebi staviti masku za kisik, a onda pomagati i drugima. Pretpostavka ljubavi prema drugima je ljubav prema sebi. Treba razvijati vlastite resurse i jačati osjećaj vlastite vrijednosti.
Treba prihvatiti situaciju kakva jest. Ono što se dogodilo ne može se više promijeniti.

Potrebno je prihvatiti okolnost bez »kada... i ako«. Važno je prihvaćanje nepromjenljivog; prepoznati razočaranje i samozavaravanje negiranjem. Treba prihvatiti vlastito »ovdje i sada«. Patnja postoji jer ne prihvaćamo što jest i kako jest. Ne valja se protiv toga boriti, nego je bolje s tim zajedno plesati.

Jasnim pristajanjem uz ono što jest otvaraju se mogućnosti za novo.

Život nije samo ružičast. Sjene su tamne. I njih treba prihvatiti i integrirati u život.

Brinuti se za sebe nije egoizam, nego nužna pretpostavka stvarnog altruizma.

Zabrinuti za druge bez vođenja brige o sebi i bez rada na sebi, a to znači održavanja svojih ljudskih i emocionalnih resursa, čak je pogubno za kvalitetu našega pomaganja drugima. Održavanjem svoje sreće može se usrećivati i druge! Bez toga ljudi postaju loši pomagači i unesrećitelji onih kojima misle da pomažu i usrećuju

Ne postoji život bez događanja koje nas opterećuje. Može svatko izabrati pozitivnu spiralu ozdravljenja i razvoja ili spiralu frustracija.

Ljudi s visokim stupnjem psihičke otpornosti imaju drukčiji stav prema udarcima sudbine i raspolažu uspješnim metodama ponovnog vraćanja u osobnu ravnotežu. Imaju sposobnost prevladavanja krize, osobnog razvoja, prevladavanja greške. Na putu vraćanja u vlastitu ravnotežu imaju vjeru u sebe, zdravi optimizam.