Amanite

Gljive iz roda Amanita su prve na koje berače gljiva treba upozoriti, jer u njemu su najotrovnije, ali i najukusnije jestive vrste.

No, to je i rod u kojem su gljive vrlo lijepih plodišta, klobuka bijelih, zelenih, žutih, narančastih, često urešenih ostacima općeg vela .

Tu je i najpoznatija,
mnogima i najljepša gljiva uopće, crveno bijela muhara.  

Amanite su karakteristične građe po kojoj se lagano uočavaju i raspoznaju od drugih gljiva, što je dovoljno upozorenje da ih se ne bere dok se ne upoznaju one jestive.

Karakteristike roda

Cijelo plodište u početku razvoja obavijeno je općim velom, koje poslije puca i ostaju ili ne ostaju njegovi dijelovi na klobuku u obliku zrnaca, krpica, pahuljastih nakupina.   

Klobuci su od polu loptastih, konveksnih do rastvorenih, kod nekih je rub vidljivo narebran (iscrtkan).  

Listići su slobodni, bijeli (ponekad sa zelenkastim ili krem daškom), nisu prirasli za stručak, gusti su i nježni.
Stručak je većinom bijel, ravan, jednoliko debeo ili se postepeno šire prema dnu, ima prsten (ostatak je to parcijalnog ovoja koji štiti listiće) ili  bez njega. Dno mu je „obuveno“ u volvu (to je ostatak općeg vela) koja je na vrhu odmaknuta od stručka cijela  ili djelomično, ili ima bulbu (odebljanje) većinom sa bradavičastim ostatcima ovoja. Pun ili šupalj.
Otrusina spora je bijela, može biti  krem ili zelenkastog daška.

  Smrtno otrovna ZELENA PUPAVKA

Rod Amanita možemo podijeliti u tri grupe: pupavke, muhare i preslice.
Pupavke su najotrovnije, ali je među njima i najcjenjenija
gljiva BLAGVA, KNEGINJA, GOSPA – Amanita caesarea. Jasno se raspoznaje od ostalih Amanita. Klobuk joj je narančasto crven, listići žuti; stručak žut i nosi žuti viseći narebrani vjenčić, na dnu ima bijeli ovoj; meso žuto (kod mladih gljiva bjelkasto), ugodna mirisa.
Kod nas je ima u Garjevici, rijetka je i zaštićena.

Mlada BLAGVA 

                                           Muhara BISERKA ,  jestiva                      PANTEROVA MUHARA,  smrtno otrovna      

Muhare su otrovne, ali ima i jestivih. Od pupavki se razlikuju po tome što nemaju volvu na dnu stručka, več samo zadebljanje (bulbu) sa bradavičastima ostacima općeg vela. Panterova muhara (Amanita pantherina) ima prsten na polovici dužine stručka (desno plodište je još u razvoju). Jestiva biserka (Amanita rubescens) ima bijelo meso, ali na ozljeđenim mjestima pocrveni , kao i kanalima od crva; ako nema jasnih crvenkastih dijelova mesa tada treba oguliti dio kožice klobuka (lagano se guli) počam od ruba klobuka i pričekati da meso pocrveni, izostane li promjena boje  u crveno, to nije biserka.

To su vrlo vitke gljive.Preslice se razlikuju po tome što nemaju prstena
i imaju rub klobuka radijalno narebran (iscrtkan),
a dno stručka mora imati volvu. Sve preslice su jestive ali su sirove vrlo otrovne. Prije pripremanja treba ih prokuhati i vodu odliti. Otrovna supstanca je termolabilna kao i kod mnoštva drugih jestivih gljiva; i vrganji su sirovi otrovni. Kod mladih preslica (na slici lijeva) narebranost klobuka još se neuočava. Desna gljiva je zrela,
ima narebran rub, na uvečanoj slici se to vidi.

 NARANČASTA PRESLICA Amnita vaginata

Ovo je narebrani  (iscrtkani) rub klobuka  jedne bijele  preslice.
Amanite su simbionti i rastu ispod ili u blizini stabala.

Nužna je navika beraća gljiva da obrate pažnju kako izgleda dno stručka, jer kod vrsta koje imaju volvu, ona se može odvojiti od stručka i ostati u tlu ne zamjećena.

Ako niste sigurni u vrstu gljive tražite drugo mišljenje prije nego ju jedete. Trovanje gljivama je često opasno po život.

Quer. – Bolet.,  ožujak 2015.