Od ranog djetinjstva bio sam zaljubljenik u prirodu, a posebno su me privlačile šume kao i biljni i životinjski svijet u njima. Sa bakom sam često odlazio u branje gljiva, tada samo brali samo  vrganje i lisičarke jer druge gljive nismo poznavali.

Ozbiljnije sam se počeo samostalno baviti branjem gljiva negdje prije 40 godina.

Imao sam tada skromnu literaturu pa sam brao oko 30 vrsta gljiva.

Tek 1980. godine kada sam se upoznao sa Ivanom Fochtom, autorom nekoliko knjiga o gljivama, počeo sam se baviti i proučavanjem gljiva. Kupio sam mikroskop i nabavio razne kiseline i lužine  koje su mi bile neophodne za proučavanje vrsta gljiva. Uvijek sam bio oprezan kod proučavanja gljiva i nikada se nisam zaletavao sa kušanjem novo upoznatih gljiva sve dok nisam bio 100% siguran da gljiva nije otrovna. Zato nisam imao nikada problema sa trovanjem osim jednom pa onda još jednom...

Godinama sam jeo gljivu COPRINUS COMATUS – Velika  gnjojštara. To je toliko fina gljiva da je po ukusnosti stavljam na drugo mjesto čak prije vrganja. Visoko je rangiraju i drugi dobri poznavatelji gljiva.

Pred nešto više od 30 godina nakon što sam za ručak pojeo pečenu gnjojštarku mene i ženu pozvao je susjed na roštilj. Nisam htio jesti jer sam sat prije toga jeo gljive, ali sam pristao da popijem gemišt. Nakon  20 minuta odjednom sam osjetio da me svrbe i peku lice i vrat. Svi su pomislili da mi je to crvenilo zbog toga što baš ne pijem alkohol. 

Ubrzo sam osjetio snažno i nepravilno  lupanje srca (fibrilacije), oblio me  znoj i osjetio sam slabost kao da ću se onesvijestiti. Otišao sam kući. Ta agonija trajala je sve do predvečer, a onda je sve tako naglo prestalo kao što je iznenada i počelo. Srce se smirilo, crvenilo se povuklo, prestalo je i znojenje. Analizirao sam sve što sam prije toga jeo i pio i utvrdio sam da sam toga dana konzumirao samo  kruh, gljive (velika gnjojštarka) i jedan gemišt. Proučio sam dobro sve o gljivama iz porodice COPRINUS,  ali  ono što mi se je dogodilo,  pripisuje se drugim gljivama iz porodice COPRINUS, …………. COPRINUS ATRAMENTARIUS – jajasta gnjojštarka, -  COPRINUS ATRAMENTARIUS var. SQUAMOSUS – Romagnesjieva gnjojštarka  i   COPRINUS MICACEUS – Blistava gnjojštarka. Sve ove 3 gljive dobro sam poznavao. One su po morfološkim oznakama bitno razlikuju od Velike gnjojštarke tako da bi Veliku gnjojštarku mogao prepoznati i samo opipom  rukama vezanih očiju.

Nakon proteklih 35 godina nastavio sam jesti tu gljivu i nijednom nisam imao problema jer sam strogo pazio da prije i poslije jedenja te gljive ne pijem alkohol.

U listopadu 2013. godine bilo je obilje Velikih gnjojštarki i jeo sam ih skoro svaki dan.

Jednog dana jeo sam ih u jutro, a za ručak je žena spremila neki masni gulaš od kojeg mi je zastao rad želuca. Rekao sam ženi da ću popiti čašicu pelinkovca da mi proradi želudac jer mi je to  do sada uvijek pomoglo. Inače žestoka pića uopće ne pijem. Žena me je odmah upozorila da sam prije 30 godina imao problem kada sam  nakon gljiva popio alkohol.

Ipak, prije nego što sam se odlučio da popijem pelinkovac, uzeo sam sve knjige o gljivama (sada ih imam 8) i pročitao sam sve o gljivi COPRINUS COMATUS.

Ni u jednoj od knjiga nije pisalo da je COPRINUS COMATUS alergoidna. Dapače,  u jednoj od tih knjiga, stajalo je, da jedino ta gljiva za razliku od svojih srodnica iz porodice COPRINUS ne izaziva alergijsko trovanje.

I popio sam čašicu pelinkovca … i … čekao što će se dogoditi.

Nakon jedno 20 minuta kao da je grom u mene opalio.

Istovremeno  su se pojavile sve ranije opisane reakcije: crvenilo i  svrbež vrata i lica, snažno lupanje srca, hladnoća u rukama i nogama uz ne normalno znojenje.

Najprije sam se brisao nekim gazama, ali mi to nije bilo dovoljno pa mi je žena glavu zamotala u ručnik. Za vrlo kratko vrijeme ručnik je bio potpuno mokar. Mokra mi je bila i  košulja i hlače. Mokra je bila i deka kojom me je žena omotala da se zgrijem  jer sam drhtao od hladnoće. Čekao sam nestrpljivo da što prije prestane ta reakcija gljive na alkohol i stalno pogledavao na sat. I dočekao sam.  Fascinantno je to što ta reakcija na alkohol tako naglo dođe, a još brže prođe. Nakon što to prođe čovjek se ne osjeća da preživio trovanje već kao da je izašao iz saune, potpuno mokar, ali bez ikakvog osjećaja umora ili bolova.

Baš zbog tog naglog prestanka djelovanja alergije dobiješ dojam kao da si sve to samo sanjao. Jedino mokra odjeća na tebi podsjeća te da to nije bio san. Naglo nastajanje i prestanak djelovanja alergije moglo bi se usporediti sa padanjem u trans djelovanjem hipnoze i naglo buđenje iz hipnoze.

Interesantno je to što sam u toku djelovanja ove zadnje alergije mobitelom nazvao B. B., vrsnog poznavaoca gljiva, našeg predsjednika gljivarskog saveza i govorio mu što mi se upravo tog časa događa.

Objasnio sam mu da sam jeo gljivu Velika gnjojštara i iza nje popio alkohol i da upravo trpim djelovanje antabusnog sindroma. On mi je odgovorio da je to nemoguće jer da u literaturi nigdje nema podataka o tome. Bilo mi je neugodno. Osjetio sam da mi nije baš ništa vjerovao. Kasnije sam razgovarao sa M.S. također izvrsnim poznavaocem gljiva. On mi je rekao da su raniji pisci knjiga o gljivama i tu Veliku gnjojštarku svrstavali u alergijsku gljivu, ali su to kasniji pisci izostavili. Imao sam dojam da ni on baš nije puno povjerovao u moju priču.

Na koncu sam se obratio T. L. poznatom toksikologu. On mi je opširno odgovorio da je to što mi se dogodilo moguće jer i COPRINUS COMATUS u sebi sadrži koprin koji je odgovoran za nastup alergije samo da ta gljiva sadrži nešto manje te kemijske supstance, a ja  sam  očito više osjetljiv na koprin pa i tako male količine koprina na mene snažno djeluju.

Pošto sam ovo naprijed opisano dva puta doživio, a nitko mi to ne vjeruje (osim moje žene, koja je to sa  mnom proživljavala) imam strašnu želju da ove godine kada se ta gljiva pojavi ponovo načinim eksperiment, ali pred svjedocima barem pred mojim kolegom I.Š. koji mi je jedini povjerovao.

Mi stari gljivari ponekad pronađemo ili doživimo nešto što je van nekih utvrđenih klišeja.

Tako je Ivan našao ožujsku puževicu u parku ispod platane što je nevjerojatno i nigdje u literaturi nije zabilježeno, ali pošto je to pronašao Ivan, a nisu to pronašli Romano Božac, Branko Bartolić ili Mladen Strižak sve najpoznatija imena u svijetu gljivarstva u Hrvatskoj u Ivanovo otkriće, iako je istinito, malo će tko povjerovati.                                                                         

                                                                                                                                          Napisao: Zlatko Horvat