Irac se doselio u malo mjesto u Hrvatskoj u kojemu su svi brinuli o svima i svi su znali sve o svima.

Tako Irac došao u obližnju gostionicu i naručio tri piva. Gostioničar ga je znatiželjno pogledao, ali mu je donio tri piva i pustio ga samog da u tišini pije. Kada je popio sva tri, naručio je još tri piva. I tako je nekoliko puta tjedno Irac dolazio u gostionicu i naručio tri piva koje bi onda sam popio.

Nakon nekoliko dana, gostioničar je upitao Irca: “Ne želim biti nepristojan, ali zašto uvijek naručujete tri piva, a vi ste sami?“

Čovjek mu je odgovorio: „To je čudno, zar ne?“

Irac mu je objasnio da ima dva brata, jedan je otišao u Ameriku, a drugi u Australiju. Obećali su si da će uvijek kada budu u gostionici naručiti dodatnih dva piva u spomen na braću i na taj način održavali obiteljsku vezu. Gostioničar je uskoro ispričao ovu priču svim stanovnicima tog mjesta i svi su bili duboko ganuti. Irac je uskoro postao lokalna slavna osoba i izvor ponosa tog mjesta, do te mjere da su ga ljudi i iz okolice dolazili gledati kako ispija svoja tri piva.

Jedne večeri Irac je naručio samo dva piva. Gostioničar mu ih je donio teška srca i sa suzama u očima. Uskoro je cijelo mjesto šaputalo o obiteljskoj tragediji poznatog Irca, te su se ljudi molili za dušu jednog od braće.

Sljedećeg dana gostioničar je, noseći Ircu dva piva, uputio tužnim riječima Ircu sućut: „ Svi ljudi ovdje i ponajviše ja želimo ti izraziti sućut radi smrti tvojeg brata.“ 

Čovjek je razmišljao o tome nekoliko trenutaka, te se nasmijao i rekao: „Budite svi sretni jer oba moja brata su živi i zdravi… A što se tiče toga što pijem samo dva piva, pa znate… Prestao sam piti alkohol za korizmu!“