Postoje šest “oružja utjecaja” koji nas potiču postupati automatski te zaobići uobičajeni racionalni postupak donošenja odluke: reciprocitet, obaveza i dosljednost, društvena potvrda, dopadanje, autoritet i nedostatak.
Uvijek uzvrati uslugu
Pravilo reciprociteta, koje nalazimo u svakoj kulturi, govori da bismo trebali uzvratiti sve što primamo, bez obzira na to je li posrijedi dar, poziv, pohvala, itd.
Osjećat ćemo obvezu prema pojedincima ili organizacijama koje nam nešto daju, čak i ako je to nešto malo i čak ako to ne želimo. Cialdini spominje pokret Hare Krishna te njihovu taktiku davanja cvjetova ili knjižica ljudima na ulicama i u zračnim lukama. Iako većina ljudi ne želi cvijet pa ga često pokušavaju vratiti, kad je cvijet u njihovoj ruci, osjećaju se obveznima dati donaciju.
Cialdini upozorava da kad sljedeći put primite netraženi “dar”, budete svjesni da u tome nema dobronamjernosti; to vam omogućuje primati ne dajući ništa zauzvrat i zadržavajući čistu savjest.
Dosljednost
Ljudska bića vole biti dosljedna. O nečemu imamo bolje mišljenje ako smo mu posvećeni, a kad se posvetimo, činimo što god možemo kako bismo sami sebi opravdali tu odluku. Zašto smo takvi? Dio razloga je društveni pritisak. Nitko ne voli osobu koja skače s jedne zamisli ili stava na drugi – želimo ostavljati dojam da znamo što želimo. To, nažalost, čini “zlatni rudnik” za marketinške stručnjake. Oni su itekako svjesni unutarnjeg pritiska protiv promjene mišljenja i iskorištavaju ga. Kad predstavnik 
dobrotvorne ustanove nazove i pita: “Kako se osjećate večeras, gospođo…?, u devet od deset slučajeva odgovaramo pozitivno. Kad nas pozivatelj tada zamoli da damo prilog za nesretne žrtve kakve katastrofe ili bolesti, ne možemo odjednom postati zločesti i mrzovoljni te odbiti pomoć onima kojima je teško. Da bismo bili dosljedni, osjećamo da moramo dati donaciju.
Marketinški stručnjaci znaju da je, ako osobu uspijemo potaknuti da se obaveže na nešto malo, njezina samopredodžba u vašim rukama. Zbog toga neki beskrupulozni prodavači automobila nude vrlo nisku početnu cijenu automobila, koja nas dovede u salon, ali se kasnije, uza sve dodatke, ispostavlja da cijena i nije toliko niska. No, do tog se stadija već osjećamo obvezni kupiti. Drugi trik jest u tome što prodavači daju klijentima da sami ispune narudžbenicu ili sporazum o prodaji, što znatno smanjuje vjerojatnost predomišljanja. Javno obvezivanje je snažna sila.
Cialdini navodi slavne Emersonove riječi: “Besmislena dosljednost je nevolja ograničenog uma”.
Društvena potvrda
Ljudskim je bićima potrebna “društvena potreba” da drugi ljudi nešto rade prije no što se sami upuste u to. Cialdini pruža vrlo sumoran primjer, poznati slučaj Catherine Genovese, žene koja je 1964. godine ubijena na ulici u njujorškom Queen-su. Iako ju je napadač napao tri puta u pola sata prije no što ju je napokon ubio, unatoč vrištanju i zvukovima borbe te unatoč tome što je nevjerojatnih trideset i osam ljudi vidjelo što se događa, nitko nije zastao kako bi se upleo. Je li to bilo tek slučaj bezdušnosti Njujorčana? Možda, iako su se svjedoci i sami doimali šokiranima jer nisu ništa poduzeli. Čini se da su svi mislili kako će netko drugi učiniti nešto pa nitko nije učinio ništa. Cialdini bilježi da je vjerojatnost primanja pomoći u nevolji veća ako je prisutna samo jedna osoba. Ako u gužvi ili na gradskoj ulici ljudi vide da nitko nije priskočio u pomoć, ni sami nisu skloni pomoći. Potrebna nam je “društvena potvrda” da bismo poduzeli nešto.
Oglašavanje i marketing često se temelje na našoj potrebi za društvenom potvrdom. Naša naklonost korištenju određenog proizvoda dok ga ne koristi mnogo drugih ljudi koristan je na-čin ustanovljavanja je li nešto dobro ili nije (prečica), ali stručnjaci za marketing to lako rješavaju. Sjetite se uporabe “svjedočanstva”, koja, čak i ako ih izvode glumci, imaju moć utjecati na naše odluke o kupnji.
Mogućnost propuštanja
G. K. Chesterton je rekao: “Da bismo nešto zavoljeli, dovoljno je vidjeti mogućnost da to izgubimo”. U ljudskoj je prirodi više cijeniti ono čega je manje. Štoviše, više nas motivira pomisao da nešto izgubimo nego pomisao da umjesto toga dobijemo nešto jednako vrijedno. 
Prodavači to znaju i zbog toga neprestano ističu “do iscrpljenja zaliha”, kako bi u nama probudili strah da nećemo dobiti ono za što ionako nismo bili sigurni da želimo.
Cialdini napominje da potražnja za filmom ili knjigom koji se cenzuriraju ili zabrane najčešće poraste. Ono za što nam se kaže da ne bismo smjeli imati, dobiva na vrijednosti. Prema njegovu efektu “Romea i Julije”, mnogo je veća vjerojatnost da će zaljubljeni tinejdžeri utvrditi svoj odnos ako se mu se i jedni i drugi roditelji protive i ako im je sastajanje otežano.
Trebali bismo biti svjesni svoje reakcije na pomanjkanje, koje utječe na našu sposobnost razboritog mišljenja. Postajemo žrtve prodavača koji u zalihama imaju “još samo jedan komad” ili trgovaca nekretninama koji nas spominju “liječnika i njegovu suprugu iz drugog grada, koji su također zainteresirani za kuću”.
Svakako “hladne glave” obavite procjenu kako vas ne bi svladao strah da ćete nešto propustiti. Jesu li vaše odluke posljedica nečijeg “diranja u vašu mentalnu ili emocionalnu žicu” ili razmišljate razborito?
Izvor: Cialdini: Utjecaj - Psihologija uvjeravanja
