Cirkadijurni ritam je dnevni tijek pojačavanja i slabljenja naših prirodnih tjelesnih i mentalnih energija. Naša energija raste tijekom jutra te vrhunac doseže oko podneva ili 13 sati, slabi tijekom poslijepodneva te se u ranim večernjim satima ponovno uspinje do mini-vrhunca, a potom opet slabi do odlaska na spavanje.

Iako većina ljudi pripada kategoriji »jutarnjih tipova«, osnovni cirkadijurni ritam obuhvaća mnogo individualnih varijacija: neki su ljudi s odmicanjem dana sve energičniji, što više vrijedi za ekstrovertirane nego za introvertirane ljude. Međutim, za prosječnu osobu vrhunac napetog umora je oko 16 sati, a slabljenje prirodne energije između 21 i 23 sata vodi pojačanju napetosti, stanju napetog umora koji rađa negativnim osjećajima (bezvoljnost ili loše raspoloženje).

Kad ljudi nastoje prestati pušiti, uzrok povratka toj navici nakon nekoliko dana malokad je samo apstinencija od nikotina; najčešće je posrijedi svakodnevni stres, koji potiče psihološku potrebu za ublažavanjem stresa i napetosti.

Povratak ovisnostima, uz bulimično prejedanje i povraćanje, najčešće se događa poslijepodne, kad je razina energije niska i pojavljuje se potreba za olakšavanjem napetosti (oko 16 sati i 30 minuta poslijepodne prosječna je slaba točka).

Svjesnost o trenucima kad je vjerojatnost posrtanja najveća očito nam može pomoći uvrstiti tjelovježbu ili kakav drugi blagotvoran utjecaj na zdravlje u svakodnevnu rutinu.